Tartuf je vrlo izdašan. Od njega se mogu pripraviti tartufate, kako od bijelog tako i od crnog tartufa, paštete od tartufa, maslinovo ulje s okusom tartufa, maslac s bijelim tartufom, med s bijelim tartufom, dok će se siroljupcima sigurno dopasti i sir s tartufima.

Skrivene cestice magične Istre dovele su nas u mjesto Paladini, nadomak jezera Butoniga i Motovunske šume. Nalazimo se ondje gdje se putovi divova od davnina križaju; ondje gdje unutarnji nemiri bivaju pojedeni mirnoćom prirode. Zelena boja postaje ovdje vodilja našeg pogleda, utažuje našu žed za velikim gradom i polako nas uvodi u svoj ritam i svoje priče sačinjene od marljivih ljudskih ruku.

Zrak je u Paladinima nekako svježiji; čisti naše dišne putove, lagano im otvara nove tragove i niz uske puteljke omeđene brižno obrađenom vinovom lozom vodi nas gustim puteljcima bogate Motovunske šume.

U društvu gospođe Radmile Karlić i njezina tri marljiva psa, Crnka, Nere i Lile, upućujemo se u gustiš šume.

Iznenada, uvedeni smo u svakodnevicu vrijednih ljudi koji održavaju komunikaciju s prirodom koju je većina nas izgubila prije nego što ju je uopće iskusila.

Pse puštamo van iz vozila. Prije početka traganja dobivaju prve komande i poticaje za usrdnije traženje tartufa.

Vrijedni radnici znaju da će, ukoliko pronađu vrijednu gljivu, dobiti komadić kruha ili kroketa zauzvrat.

Osjetila su im već spremna za traganje i ubrzo lagani hod prerasta u trk. Njihove su uši uzdignute, a rep se poput antene miče lijevo, desno.

Sve vrijeme traganja vlasnica budno prati pseće kretnje kako bi bila sigurna da će svaki, i najmanji, komadić tartufa završiti sigurno pohranjen u njezinoj torbici.

U ruci stalno drži lopaticu, koja joj pomaže da bez oštećenja, nakon što je pas nanjušio i označio vrijedno mijesto, uz lagane pokrete i povremeno pomaganje prstima, izvuče željeni tartuf.

Zapazili smo da potom gospođa Karlić brižno puni rupu zemljom i čini neprimjetnim mjesto netom pronađena tartufa.

“Vrlo je bitno to učiniti – objašnjava nam naša sugovornica - kako bi se mjesto pronalaska uspjelo obnoviti tako da tamo ponovno izraste tartuf.”

Tri marljiva psa pokazala su nam, svaki na svoj način, entuzijazam pri traganju.Crnko nije bio baš raspoložen i iako se uz poticaje vlasnice trudio, ulov nije bio unosan. S druge strane Nera, kao da je imala potrebu dokazati pred nama neznancima koliko snage ima u tom malom, nezgrapnom, ali neodoljivom mješancu, spremno je trčala i u određenim trenucima nestajala oku objektiva.

Lila je pak pred našim očima bila utjelovljenje mudre dame, vrsne poznavateljice Motovunske šume, u kojoj se nikako ne može izgubiti.

Njezin je ulov bio najbogatiji te je spremno dočekala pohvale; time smo posvjedočili i komunikaciji i uzajamnoj dozi respekta koju psi i njihova vlasnica njeguju.

Nespremna na težak hod po blatnjavu tlu, povremeno probijanje kroz šipražje, dozivanje i trčanje za energičnim psima, skakanje preko brojnih vodenih tokova, naša su tijela tražila kutak za odmor. Shvatili smo koliko je energije potrebno uložiti u takvu aktivnost jer traganje nije uvijek na sunčan dan; obilne kiše koje pogoduju kiselom tartufu, magla, niske temperature pa čak i poplave suputnici su na poslu koji iziskuje odricanje, ljubav i strast, kojih ni u jednom trenutku nije ponestalo našim vodičima. Nakon što je tartuf pronađen, skrbi se za svaki sićušan komadić. Svaki tartuf pohranjuje se u posude, odvojen jedan od drugog slojem riže koja regulira vlažnost tartufa te tako održava njegovu svježinu do dvadesetak dana.

Kao i svakog posjetitelja, tako je i nas doživljaj šume i čarolije tartufa mamila na samo jedno... povratak.

Djed, majka, unuci i psi

Današnju aktivnost tartufara obitelji Karlić iz Paladina, u blizini Buzeta, započeo je gospodin Ivan Rašpolić 1966. godine prošloga stoljeća. Tada je Motovunska šuma bila mnogo veća nego u današnje vrijeme. Bijeli i crni tartufi pronađeni na tom području smatrani su najkvalitetnijim tartufima Istre. Iako je jedno od najizdašnijih nalazišta bilo - na današnjem dnu jezera Butoniga!