Momjanski kraj na sjeverozapadu Istre, nedaleko od Buja i slovenske granice, ima posebno mjesto unutar istarskog vinogorja. Ne samo zbog toga što je pitoreskni gradić Momjan, na brdu Sveti Mauro na 270 m.n.v., okružen brežuljkastim područjem idealnim za vinograde i maslinike, nego i zbog toga što autohtona sorta momjanski muškat, uz malvaziju i refošk, najbolje uspijeva upravo na tim iznimnim položajima. I stoga nije slučajno što je upravo momjansko područje iznjedrilo nekoliko izvrsnih vinara, svrstanih u sam vrh istarske vinske scene.
Uz već proslavljene Gianfranca Kozlovića i Marina Markežića Kabole, momjanski vinski trio tvori i Rino Prelac, koji potvrđuje kako je sinergija vinarstva i ugostiteljstva dobitna kombinacija za obje djelatnosti. Iako po struci alatničar, Rino Prelac od 1988. vodi konobu Rino i s 28-godišnjim ugostiteljskim iskustvom jasno prepoznaje gastronomski i enološki ukus gostiju koji ga posjećuju iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Austrije i drugih zemalja.
Roditelji Rine Prelca, kao i njihovi roditelji, tradicionalno su se bavili poljoprivredom na svom malom imanju u mjestu Merišće. Proizvodili su oko 2000 litara vina, uglavnom za svoje potrebe. Rino Prelac 1988. unajmljuje prostor stare gostionice u vlasništvu Grada Buja i otvara vlastitu konobu. U početku je ponuda bila mnogo skromnija od današnje, obogaćene mnogim istarskim specijalitetima, a 1994. Rino otkupljuje konobu i prenosi je u svoje vlasništvo. Vodi je sa suprugom Timkom koja je i šefica kuhinje.
Rino i Timka ubrzo su uvidjeli da obiteljska proizvodnja vina ne zadovoljava potrebe konobe pa su – usporedno s proširenjem i uređenjem lokala – kupovali inoks spremnike kako bi mogli proizvoditi više vlastitog vina. Kao samouki vinar Rino je marljivo učio sve o vinogradarstvu i vinarstvu i posvuda prikupljao informacije o tome kako unaprijediti posao u vinogradu i podrumu.
Nakon prve zlatne medalje na Vinistri počeo je snažnije utirati svoj put u vinarstvu. Kupovao je suvremenu opremu za proizvodnju vina, ali i zemljišta na kojima je sadio lozu, tako da je početnih 2000 trsova povećao na današnjih 40.000, zasađenih na 10-ak ha vinograda na pet lokacija. Veći je dio vinograda u njegovu vlasništvu, a manji u zakupu.
Prve boce s etiketom Prelac, malvazije i momjanskog muškata iz berbe 1996., pojavile su se na tržište 1997. Malvazija, momjanski muškat i refošk i danas su vodeće sorte u Rinovu vinogradu, uz manje količine chardonnayja i cabernet sauvignona. Prelac je veliki zaljubljenik u muškat, svjestan njegove jedinstvenosti vezane uz momjanski terroir.
Proizvodi oko 55.000 litara vina na godinu, od čega otprilike polovicu buteljira u 30-ak tisuća boca monosortnog vina, a drugu polovicu prodaje u rinfuzi. Počeo je u malim količinama od vlastitog grožđa u Italiji proizvoditi pjenušac (trećina malvazija, trećina chardonnay i trećina crni pinot), jer je u ugostiteljstvu uočio sve veću potražnju za tim vinima.
Vina izvozi u Italiju i Austriju, a otvaraju mu se i dalekoistočna tržišta.
U Istri se proizvodi mnogo dobrih malvazija, ali momjanski muškat neponovljiv je na drugim područjima i prava je dragocjenost momjanskog kraja. Ističem kako momjanski muškat s berbom 2016. dobiva zaštićenu oznaku izvornosti. Stoga smatram da mu moramo posvetiti maksimalnu pozornost i brendirati ga kao posebnost našega kraja, kaže Rino.
Planira izgradnju suvremenog podruma i kušaonice, a Timka i Rino nadaju se i uključenju svoje djece u obiteljski posao. Kći Melissa diplomirala je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer agroekologija, a sin Denis završava studij elektrotehnike u Rijeci.
Sklon sam opreznom poslovanju, napredovanju korak po korak umjesto da se izlažem nepotrebnim rizicima. Smatram da ambicije trebaju biti svedene na ljudsku mjeru, pa ne namjeravam povećavati vinograde. Nakon gotovo 30-ak godina napornog rada u ugostiteljstvu, a usporedno i u vinarstvu, supruga i ja imamo pravo na predah i na prenošenje dijela posla na djecu kojoj ćemo uvijek biti potpora odluče li se za taj posao, kaže Rino.
Sinergijom ugostiteljstva i vinarstva obitelj Prelac zauzela je čvrstu poziciju u poslovnom svijetu momjanskog kraja, a svojoj obrazovanoj djeci prepustili su odluku hoće li nastaviti put svojih roditelja i njihovih predaka.
