Osobna karta podruma
Povijest
Kontinuirana proizvodnja u Poreču, na jednom mjestu, nastala je vezanjem malih zadružnih podruma u veliku Cantinu Sociale u Poreču 1934. (na starom grbu Laguna vina upravo je ta godina). Talijanska vlada napravila je Cantinu Sociale – prvi zadružni podrum koji se vezao na stručne kadrove iz obližnje poljoprivredne škole osnovane za vrijeme Austro-Ugarske, odnosno sadašnjeg Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču. Polovicom 60-ih godina prošlog stoljeća Laguna vina ušla su u sastav Plave lagune i proizvodila razne poljoprivredno-prehrambene proizvode za hotele. Imali su vinograde, masline, lješnjake, kruške, breskve, povrće, žitarice, mlin i pekaru. Agrolaguna je u bivšoj Jugoslaviji bila jedna od najvećih vinarija sa 400 do 500 ha vinograda, a velike količine grožđa nabavljale su se iz otkupa. Uvijek je osnovica proizvodnje bila porečka malvazija. Agrokor preuzima Lagunu 2004. godine i tadašnjih oko 300 ha vinograda. Do 2012. posađeno je 450 ha novih vinograda. Do danas se mnogo uložilo (više od 30 milijuna eura) u modernizaciju podruma (izgrađena 1979/80), koji je u vrijeme gradnje bio jedan od najmodernijih u Europi. Sada Agrolaguna ima više od 600 ha vinograda. Još se radi konverzija starih u mlade vinograde. Plan je u iduće dvije godine posaditi još 80 ha istarske malvazije.
Sortiment
Osim osnovnih, bilo je mnogo različitih sorata u vinogradu. Kad se gradio podrum, na mjesto enologa došao je Ante Gavranić, koji je sada u mirovini. Volio je iskušavati razne, nove sorte. Tada su imali muškat otonel, mnogo više borgonje, lokalne sjevernotalijanske sorte poput verduzza… Trenutno imaju 23 sorte. Dio vinograda je proba s 3–5 ha po sorti. Sedamdeset posto vinograda čine malvazija (230 ha), merlot (100 ha) i cabernet (100 ha) te 35 ha terana. Zanimljivo je da je 2012. Agrolaguna (po evidenciji Hrvatskoga zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo) proizvodila 28% ukupne količine terana proizvedene u Hrvatskoj. Današnji enolozi Milan Budinski i Miroslav Latal, koji su već 5 odnosno 10 godina u Agrolaguni, kažu: Nas je priča s imenom teran najviše pogodila, ali nas je i pogurala da napravimo dugo željen pjenušac od terana koji je u prvoj godini prodan u količini od 20.000 boca samo u Istri! Postajalo je mjesto, potreba i želja za njim na tržištu. S obzirom da je teran sorta koja ima izražene regionalne karakteristike jake kiselosti, aromatski zelenih nota, robusna, domaća sorta koja se najviše cijeni regionalno, te rijetko izvan regije. Zato smo željeli rekonstruirati crno vino koje se zvalo teran i proizvodilo u Istri, ali se teran kupažirao s drugim crnim sortama koje su ga smekšale i umirile njegove karakteristike. Taj drugi projekt iz krize terana bila je Terra Rossa – vino koje nam postaje poprilično važno i za koje bismo željeli da povede val istarskog regionalnoga crnog vina koji se izgubio.
Malvazija
Milan govori da je malvazija istarska regionalno vino koje, na sreću i nesreću, nosi naziv sorte. Naziv porečka malvazija bio je po geografskoj zaštiti u Jugoslaviji. Sustav geografske zaštite u Jugoslaviji bio je vrlo sličan sustavu Starog svijeta koji sad nalazimo u Italiji i Francuskoj, gdje se vezalo uz sortu i regiju. U tom smislu, malvazija je bila više vino, a ne toliko sorta. Početkom 90-ih taj sustav se pogubio. Sada imamo sustav zaštite koji više zaštićuje i prodaje sorte, nego regiju. Čini se kao da smo se malo stidjeli da se zove porečka malvazija. Zašto ne? Jedino vino koje je zadržalo taj povijesni sustav zaštite u Hrvatskoj je dingač, gdje se ne govori o sorti. Kada zaštićuješ sortu bez naziva regije, zapravo gradiš brend za nekoga drugog.
Mislim da je cijela filozofija tvrtke u smislu pozicioniranja proizvoda. Stav tvrtke bio je da prepoznamo kako treba izgledati regionalno vino istarska malvazija i da to jasno definiramo. Sada je potpuno jasno kako treba izgledati naša osnovna linija. To je bio bitan dio cijele priče. Kroz tu našu jasnu viziju definirao se cijeli proizvod regije. Vidjeli smo da su bitni istarski vinari počeli slijediti taj trend. Ako pređemo preko slovenske granice, naići ćemo na ekstraaromatične malvazije koje sliče na sauvignon ili su pak macerirane. Ovo između, što je sada istarsko, nema. To je regionalna prepoznatljivost koja je jako bitna! To je najbolja definicija proizvoda. Godine 2011. Agrolaguna je postala član Vinistre.
Posebnosti internacionalnih crnih sorti u istri
Enolozi nam kažu: Osnovne tri međunarodne crne sorte koje imamo po redu veličina su cabernet sauvignon, merlot i syrah. Istra ima posebnu klimu: umjerena i svježa mediteranska. Velika je razlika između noćnih i dnevnih temperatura. Dnevne temperature su idealne za dozrijevanje gotovo svih sorata. Ovdje u Poreču savršeno je pogodno za merlot, syrahu je možda malo pretoplo, a cabernet sauvignon je na krajnjoj granici, pa je svake godine borba da dobro dozrije. Kada dobro dozrije, to je fenomenalno jer polako dozrijeva. Syrah beremo uvijek +/- 5 dana, merlot +/- 7, a cabernet +/- 15–21 dan (kraj rujna i prva dekada listopada) jer su uvijek u to doba godine savršeni, umjereni uvjeti za dozrijevanje. Sve što treba više topline od merlota i syraha, ovdje u Istri ne bi funkcioniralo, osim u najtoplijim godinama i na krajnjem jugu.
Filozofija
Milan Budinski i Miroslav Latal uglas govore: Može se činiti da ćemo zato što imamo mnogo vinograda teško imati dobru kvalitetu. Naša je logika obrnuta: imamo puno vinograda i vina i baš zato možemo postići kvalitetu jer imamo kontrolu nad svime. Prošla godina mogla je uništiti nekoga tko ima mali vinograd. Mi, koji imamo malvaziju na nekoliko lokacija, uvijek ćemo naći nešto dobro. Poanta je samo u tome tko proizvodi grožđe. Ako dobiješ loše grožđe, ne možeš napraviti dobro vino. Kad su podignuti vinogradi i kada je bila prva ozbiljnija berba 2010, našli smo se u situaciji da imamo slobodne ruke i zadatak da kreiramo proizvod koji dotad nismo imali. Na nama je bilo da osmislimo kako da novi proizvod izgleda. U Istri je danas više od 50% malvazije s geografskom zaštitom iz Agrolagune.
Izvoz
Zanimljiva tržišta za Agrolagunu su Poljska, Češka, Njemačka, svakako zemlje bivše Jugoslavije, najviše Srbija, odnosno Beograd, Engleska kao opinion maker i mjesto gdje se mora biti prisutan da bi se otvarala druga tržišta.
Njemačka je najjači i najvažniji uvoznik, a zbog hrvatske zajednice (kao i ostalih zemalja bivše Jugoslavije), koja je tamo velika, Njemačka je tržište na kojem se najmanje treba marketinški raditi za količine koje se ostvaruju.
Nagrade
Brojne nagrade koje su Vina Laguna osvojila na internacionalnim i domaćim natjecanjima (primjerice bogata berba nagrada na prošlogodišnjoj Vinistri) teško je i nabrojati. Zato ćemo ovdje istaknuti samo ovogodišnji uspjeh na Decanter World Wine Awards 2015 u Londonu, gdje je Castello 2012 osvojila zlato i prestižnu titulu Regional Trophy. Srebrom su okićena Festigia Malvazija 2013 i Terra Rossa 2013, a broncom Festigia Merlot 2012 i Festigia Cabernet sauvignon 2011.
Budućnost
O planovima enolozi govore: U projektu smo sufinanciranja iz vinske omotnice, konverzije vinograda, gdje bismo do 2018. trebali obnoviti još 77 ha vinograda, uglavnom malvazijom i malo chardonnayem. Ove godine imat ćemo samo 32 ha starih nasada. Do 2018. imat ćemo 630–650 ha svih nasada koji su podignuti od 2005. s osnovicom malvazije. Još su neke parcele zanimljive gdje bismo sadili malvaziju izvan projekta zamjene čokota. Malvazija iz otkupa nam je interesantna (500.000 litara – 10% ukupne proizvodnje) i bit će tako još sigurno 3–4 godine.
Smanjili smo broj proizvoda da se ne razvodnimo na petnaestak proizvoda prosječne količine, već da se fokusiramo na pet proizvoda: malvazija, cabernet sauvignon, merlot, kupaža Terra Rossa i rosé. Izbacili smo pinot bijeli, borgonju, neka pakiranja cabernet sauvignona i merlota… Žarište je na buteljama, odnosno na staklenoj ambalaži. Artikle koje smanjujemo i želimo ugasiti nižeg su cjenovnog ranga, a ne kvalitete. Otpočetka smo htjeli i stvarali kvalitetu i trebalo je vremena da se ona prepozna. Osnovica naše proizvodnje jest prodaja butelja, što je jako zanimljivo za velik podrum.
