Kada se spomenu godišnjice, uglavnom se pomisli na one bračne, ali se jednako tako često radi i o drugim uspješnim stvarima, od onih povijesnih, preko kulturnih do poslovnih. A kod svih vrijedi isto pravilo – godišnjica je podsjetnik zašto nekoga ili nešto volimo, zašto smo se uz tu osobu, stvar ili instituciju vezali.
U slučaju 15. godišnjice zagrebačkog restorana Balon, smještenoga na južnom rubu središta grada, negdje u interregnumu između dviju poslovnih zona, ali i mjestu koje se navečer, lišeno poslovnih razgovora, pretvara u živu romantičnu oazu, odgovor je jednostavan. Tu se već godinama, pod budnim okom vlasnika Krešimira Ledića, dobro jede, piju fina vina, a posebno lijepo uživa na terasi u toplo doba godine. Znaju to i poslovni ljudi, koji tu dolaze na ručak, kao i oni koji se tu privatno goste i uživaju, pogotovo u drugom dijelu proljeća i ljeti, kada na terasi četvrtkom svira ugodna živa glazba. A povodom spomenuta jubileja, Balon je nedavno predstavio i novi jelovnik te, možda još značajnije, i mladog ambicioznog chefa, Stipana Iličića.
Proslava 15. godišnjice bilo čega nije nimalo beznačajna, pa zato i nosi počasni naziv „kristalnoga jubileja“, što zvuči daleko ljepše od „papirnatog“ ili „pamučnog“, rezerviranog za najkraće (jedna i dvije godine), pa i „aluminijskog“, namijenjenog 10. godišnjici. No, 15. godišnjica bilo kojeg restorana nije nimalo obična stvar ni u svjetskim razmjerima, a kamoli u našim, recimo to blago, neobičnim uvjetima. Naime, prosječni vijek restorana u zapadnome svijetu iznosi pet godina, s tim da se 90% njih zatvori već tijekom prve godine. Dakle, oni koji navrše 15 godina doista su rijetki, pa Balonu treba od srca čestitati.
U ovom slučaju, pojam „balona“ sasvim je primjeren proslavi godišnjice, premda ime restorana zapravo vuče podrijetlo iz znatno prozaičnijih razloga. Naime, danas elegantni fine dining restoran kršten je prema montažnoj sportskoj dvorani uz koju se nalazi (i prije njega, tamo se sastajalo „kod balona“), a izrastao je, također prozaično, iz nekadašnje roštiljarnice.
Podsjetimo se da se Balon nastao 2003, ponajviše zahvaljujući najrazličitijim događanjima na ovom mjestu – sajmovima, sportskim natjecanjima, kazališnim predstavama, gala-večerama... Jedan od glavnih poticaja bili su Dani piva Zagrebačke pivovare, s čijim se organizatorima počelo razmišljati o urbanoj pivnici, odnosno gastro roštiljarnici, s kvalitetnijim komadima mesa većeg raspona, sve spremljeno isključivo na drvenom ugljenu. Krenulo se od jednostavnije ponude, a onda se ponuda hrane i pića polako širila, kako kvantitativno, tako i kvalitativno. Počela su se pratiti i godišnja doba, a osluškivalo se i bilo gostiju.
Tako se obična roštiljarnica pretvorila u profinjenu, a onda, s vremenom, i u elegantni restoran koji je svakim danom gradio vjernu publiku i relativno brzo postao jedno od popularnijih mjesta u gradu. No, Ledić nije žurio, već išao stepenicu po stepenicu. Restoran je, recimo, malo podigao ponudu hrane, pa onda na istu razinu unaprijedio prostor, a potom i kvalitetu posluge. I tako u svim segmentima, malo po malo svake godine. A u svemu se uvijek nastojalo ići korak ispred gostiju, kreirati ono što će oni znati prepoznati, pa se tako danas, 15 godina nakon što je lokal otvorio vrata, došlo i do kompleksnijeg oblika fine dininga, kojeg je utjelovio već spomenuti mladi chef Stipan Iličić, podrijetlom iz Metkovića. Naravno, radi se o samome početku nove stranice Balona, jer je neprestani razvoj jedna od glavnih odlika tog restorana. Stalne promjene, napredak i usavršavanje i čine ga, čak i nakon 15 godina, stalno zanimljivim.
Dolazak novoga chefa, obnovljeni jelovnik s novim i dorađenim starim jelima (posebno valja istaći vegetarijansku ponudu i nove deserte) bili su prigoda da Ledić okupi 15-ak gastro novinara te organizira proljetni degustacijski ručak s lijepih pet sljedova.
Iako se radilo o kristalnom jubileju, na dočeku i uz couvert nije se točio Louis Roedererov Cristal, već idealno apertitivni Ferrari Trento Maximum Brut, pjenušac dobiven tradicionalnom metodom, finih nota zrelog voća i hrskave korice kruha (više od tri godine odležavanja na kvascima).