Kad je vino u pitanju, još uvijek mi je jedan od najdražih slogana: Pije se na ure, ne na litre, onaj koji već 15-ak godina prati sjajna vina što izlaze iz podruma Andre Tomića, jednog od nekolicine hvarskih vinara koji su se najvećim dijelom posvetili proizvodnji vrhunskoga vina od autohtone sorte plavac mali. Spomenuti slogan je njegova temeljna filozofija, ali i kulturološka poruka, koja govori da u vinu treba uživati svjesno i gotovo misaono. Sam Tomić, s kojim sam imao više puta prilike razgovarati za različite publikacije, kaže da je živjeti na Hvaru i proizvoditi vrhunska vina ujedno i izazov i logičan put. Upravo zato, nedavno sam s posebnim veseljem otišao na promociju četiri odabrana vina i jednog novog likera s potpisom vinarije Tomić.

Izniman interes za tu promociju potvrda je kultnog statusa Andre Tomića na domaćoj sceni, a njegova karizmatičnost i toplina učinili su i ovaj događaj iznimno zanimljivim. Treba podsjetiti da se taj vrhunski enolog i vinarski stručnjak, kojeg je put iz vinograda i obiteljske konobe vodio na studij agronomije i mjesto asistenta na katedri za vinarstvo Agronomskog fakulteta, usavršavao i u Francuskoj. Zbog toga je i mogao birati gdje će primijeniti svoje sveobuhvatno znanje i stečeno iskustvo. No, sasvim logično, Tomić se opredijelio za rodni Hvar i stari dom u Jelsi, mjesto gdje je uredio lijep podrum i jedinstvenu kušaonicu.

Vina i liker osobno je predstavio Andro Tomić, naglasivši kako u svojoj proizvodnji vina njeguju autohtonost i tradiciju, ali i stalno eksperimentiraju s novim idejama, usavršavajući proizvodnju vina suvremenim tehnologijama i konstantnim ulaganjem u znanje.

Poznato je da organoleptika evoluira i da se tu ne radi samo o modi. Zato Tomić tu problematiku voli uspoređivati s jednom anegdotom iz studentskih dana, kada su on i svi njegovi prijatelji nakon brijanja rabili Pitralon, tada popularnu mirisnu vodicu (Naravno, da bi se svidjeli djevojkama, prokomentirat će Andro). No, nakon nekoliko godina dominacije Pitralona, pojavili su se i drugi mirisi – Old Spice, Pino Silvestre..., pa se Tomić prisjetio kako je jedna djevojka u društvu nekome rekla – smrdiš po Pitralonu. Tada je shvatio da je organoleptika, odnosno u tom slučaju ukus u mirisu, jako promjenjiva stvar. Danas svi znamo da se takvo iskustvo vrlo jednostavno može primijeniti na vino, da trenutačno potrošači vole nenametljivost i voćne okuse, baš kao što su nekad, u eri barriquea, voljeli drvo.

Andro Tomić vinariju je osnovao 1993. godine, s vjerom da se na Hvaru s domaćim sortama, pogodnom klimom i izuzetnim položajem vinograda može nastaviti obiteljska tradicija proizvodnje vina stara 150 godina. Vinovu lozu na otok Hvar donijeli su još antički Grci, a Hvarani su vještinu njena njegovanja održali neprekinutom kroz stoljeća i sačuvali je do danas.

U skladu s tradicijom, Vinarija Tomić funkcionira kao obiteljski posao, zapošljava 12 djelatnika, od kojih je većina s visokom stručnom spremom, a sve više ulaže u nova znanja i tehnologije, posebno se naslanjajući na korištenje sredstava iz EU fondova. U isto vrijeme poštuje se i duga tradicija vinarstva i vinogradarstva otoka Hvara, iz koje također obitelj Tomić pokušava zadržati ono najbolje.

Kad kažem obitelj Tomić, tu osim na Andra mislim i na njegova sina Sebastijana koji nas je na promociji obavijestio da se godišnja proizvodnja kreće od 100.000 do 130.000 boca, ovisno o berbi, te da u tom obujmu vinarija planira i daljnji rad. Posebno je istaknuo da nije cilj povećavati postojeće količine već stalnim podizanjem kvalitete jačati imidž vina i vinarije.

Pod potpisom Tomić svake godine izlaze boce iznimnog Plavca malog, ali i dragulji poput Caplara (vino od caberneta i plavca, otkud mu i naziv), plod filozofije koja se povodi kombinacijom vlastita ukusa i osluškivanjem trendova. Taj koncept Andra Tomića, čovjeka boemske vanjštine i misaone retorike, logičan je slijed tradicije njegove obitelji, kojoj su grožđe i vino već stoljećima sastavni dio života (Zato volim reći da se vinom bavim već nekoliko stotina godina, našalit će se Tomić).