Zaslužuje li Ferran Adrià, jedan od najinovativnijih i zasigurno najutjecajnij chef naše ere, status umjetnika? Adrià, koji je slavu stekao u španjolskom restoranu El Bulli, o čijem smo zatvaranju u ljeto 2011. kolega Damir Fabijanić i ja izvijestili s lica mjesta te intervju sa slavnim chefom objavili u Iću & piću, četrnaest je godina održavao ocjenu od tri Michelinove zvjezdice, ali i prizivao usporedbe s drugim poznatim Kataloncem, Salvadorom Dalijem.

Nazvati nekog chefa umjetnikom može se učiniti hiperbolom, ali kulinarska avangarda u suvremenoj kuhinji, koju je dobrim dijelom predvodio baš Adrià, jednostavno prkosi nekadašnjim definicijama gastronomije. No, skok iz efemernog statusa hrane, kao nečega iz repertoara temeljnih ljudskih potreba, u svijet umjetnosti nagoni puriste tog svijeta da njezin današnji značaj drže tek kratkotrajnim bljeskom (engleski bi se primjerenije temi reklo izrazom „flash in a pan“). No, jedna knjiga pred nama, „Designs and Sketches for El Bulli“ iz pera Švicarca Lukija Hubera, skicama i bilješkama ukazuje na složene, a istodobno i strastvene postupke koji su se odvijali u kuhinji El Bullija, da o Adrijinom umu i ne govorimo.

Ono što se nikako ne može osporiti jest činjenica da je El Bulli bio najkontroverzniji i najeksperimentalniji restoran s tri Michelinove zvjezdice na svijetu, a Ferran Adrià, chef koji je u El Bulliju stekao svjetsku slavu te godinama bezrezervno proglašivan najboljim chefom na svijetu. Osim toga, El Bulli je bio i prvi restoran u povijesti koji je u sebi sadržavao i radionicu, odnosno laboratorij za eksperimente i razvoj kulinarskih tehnika, koncepata i jela, ono što se danas obično zove kuhinjom za razvoj i što je sastavni dio mnogih, i gotovo uzus, ambicioznijih restorana u svijetu.

U sklopu toga, El Bulli je bio prvi restoran ikada koji je zaposlio industrijskog dizajnera kao dio svog kreativnog tima. Taj dizajner bio je autor ove knjige, Luki Huber, industrijski dizajner koji je u El Bulliju proveo više od tri godine, od 2002. do 2005, radeći zajednički s Ferranom. Huber je bio zadužen isključivo za osmišljavanje novog pribora i pomagala za provođenje jedinstvenih kulinarskih tehnika koje je razvila Ferranova ekipa te pribora za pripremu i posluživanje jela.

Luki je sačuvao sve svoje crteže, skice i prekrasne fotografije nastale tijekom ove suradnje i taj je materijal sada po prvi put okupljen u ovoj nevjerojatno zanimljivoj knjizi, sa svim objašnjenjima svrhe i pričama skrivenim iza svakog od predmeta. Spomenuto istodobno lijepo osvjetljava u kojoj je mjeri kuhanje kreativan i strastven proces.