Kada sam davne 2007. u Washingtonu upoznao slavnog José Andrésa, znao sam da se radi o velikome chefu i poduzetniku, a družeći se s njim nekoliko dana i obilazeći njegove gradske restorane (u jednome od njih zajednički smo kušali nekoliko desetaka novih jela koja su konkurirala za ulazak na jelovnik), shvatio sam da ima veliko srce. To je u godinama nakon tog našeg prvog susreta (najnoviji je bio u San Sebastiànu prije par godina) dokazao svojim humanitarnim angažmanom vlastitog World Central Kitchena, projekta koji moć hrane rabi za pomoć u vrijeme humanitarnih, klimatskih i društvenih kriza, ali i izvan njih.
Kad dođe do katastrofe, WCK-ova ekipa za pomoć, na čelu sa samim Andrésom, mobilizira se na prve crte „bojišnice“ i odmah počinje kuhati i osiguravati obroke ljudima u potrebi. Andrésov angažman posebno je na publicitetu dobio za katastrofe uragana Ida, razorni atlantski uragan kategorije 4 koji je postao drugi najštetniji i najintenzivniji uragan koji je 2021. poharao Louisianu. A sada se sa zadatkom hranjenja izbjeglica našao na ukrajinsko-poljskoj granici.
Tijekom eskalirajuće ruske invazije na Ukrajinu, Andrés se smjestio na granici s WCK-om kako bi osigurao obroke za izbjeglice. Američki chef španjolskog podrijetla i dalje se nalazi na terenu na granici između Ukrajine i Poljske, gdje pomaže stotinama tisuća Ukrajinaca koji bježe iz zemlje.
