“Jednog dana pronašli smo mjesto, začarano mjesto s ruševinom oslikanom vremenom, na zemlji prošaranoj stoljetnim hrastovima crnike i prekrasnim pogledom na jezero. Željeli smo upoznati njegovu povijest, vidjeti njegove boje i obrise i osjetiti njegove mirise. Željeli smo da to bude naša kuća, vaša kuća. Na portugalskom, Casa Nossa”, kaže bračni par Sofia Ulrich i José Avillez. Naravno, José Avillez je najvažniji portugalski chef, prvi iz te zemlje koji je svome paradnom restoranu Belcanto u Lisabonu priskrbio dvije Michelinove zvjezdice. No, Avillez je ujedno i neumorni poduzetnik s ukupno 14 restorana. Upravo taj poduzetnički duh natjerao ga je da se upusti i u posao koji uključuje nekretninu za najam. Naravno, ne običnu, već vrlo luksuznu i, budući nosi potpis slavnoga chefa, sa sjajnom ponudom hrane, uključenom u cijenu najma.

Prethodno sam već pisao o mom putovanju u Portugal s nekolicinom kolega, na José poziv, opisao doživljaje u njegovim najvažnijim restoranima u Lisabonu i Cascaisu te obećao nešto reći i o našem posjetu regiji Alentejo, odnosno posjedu Casa Nossa.

Ukratko rečeno, Casa Nossa je jedinstveno imanje u Alenteju, na obalama Alqueve. Njegova ladanjska vila iznimno je udobna i s prekrasnim pogledom, a uvijek se iznajmljuje s punim pansionom, odnosno svim obrocima. Sa 65 hektara prirodnog krajolika, ovaj raj su otkrili i obnovili, kako smo vidjeli iz uvoda, José Avillez i njegova supruga Sofia Ulrich, kompulzivna čitateljica i fotografkinja amater.

Imanje pruža potpunu privatnost te udobnost i usluge hotela s 5 zvjezdica. Nalazi se u kraju Campinho, nedaleko slikovitog Monsaraza, koji se drži jednim od najljepših portugalskih sela. Sofia i José zajedno su dizajnirali i izgradili kuću nadahnutu Alentejom, koja savršeno povezuje tradiciju i suvremenost.

Casa Nossa osmišljena je kako bi ponudila nezaboravan boravak uz potpunu privatnost. Kao takva, uvijek se iznajmljuje kao jedna nekretnina, kuća i imanje, s punim kapacitetom. Kuća uključuje deset udobnih apartmana koji pružaju savršen odmor, kao i nekoliko prostora za odmaranje i druženje – prostrani dnevni boravak s najboljim pogledima, gostoljubivim barom i knjižnicom te blagovaonicom gdje gosti mogu uživajte u prepoznatljivoj kuhinji Joséa Avilleza. Tu je i vinski podrum s kušaonicom vina i dvorana za kino-projekcije i zabavu.

Izvana, vila nudi lijepi trijem s veličanstvenim pogledom na jezero od 180º. Kuća je okružena stoljetnim hrastovima crnika (česvina ili česmina, zimzeleno drvo iz roda hrastova), autohtonim biljem, voćkama, mirisnim biljem i povrtnjakom.

Ne treba niti spominjati da je u Casa Nossi kuhinja portugalska. Uključuje izbor tradicionalnih i suvremenih jela, pripremljenih dnevno prema modelu „s farme do trpeze“ i uključuje sezonske, domaće i namirnice sa samoga imanja. Doručak, ručak i večera uključeni su u boravak i planiraju se prema željama gostiju.

Da bi čitatelj stekao što bolji dojam što to znači, navest ću što smo sve imali prilike jesti za ručak i večeru tijekom puna dva dana boravka. I doručak je, dakako, bio impresivan, kakav se i može očekivati u objektu s pet zvjezdica, s tim da se može tek nadodati je gotovo sve bilo domaće i svježe pripremljeno.

Primjerice, prvoga dana, zbog kasnijeg dolaska, poslužen je lagani ručak. Otvorili su ga tapasi – pšenični i kruh od starih vrsta žitarica, hrskavi krekeri s maslinovim uljem, bezglutenski krekeri, miješani slani oraščići te plate sa suhomesnatim i sirnim proizvodima Alenteja, a potom je poslužena izvorna juha Alentejo, varivo od slanutka te desert sericaia, portugalski puding sličan sufleu, podrijetlom iz Elvasa u Alenteju, koji su pratile pirjane šljive reine claude, uzgojene u regiji.

Večera je bila obilnija i započela je istim delicijama kao i za ručak, s tim da su im još pridodani humus od lupina (žute sjemenke mahunarki iz roda lupinus) s koricom naranče, kroketi od govedine s umakom od senfa i tartufa, meso svinjskih papaka i crne gljive (auricularia polytricha, mala gljiva oblika uha koja raste na deblu drveća) u vinskom octu s listovima korijandera.

Za glavno jelo poslužen je jastog i grimizne kozice azzorada, salata od rajčice i bosiljka, zelena salata s lukom i listovima korijandera, pečeni patlidžan s limunom i metvicom, a za desert toucinho do céu (tradicionalni portugalski desert intenzivne žute boje, spravljen od jaja i šećera, podrijetlom iz portugalskih samostana), sorbet od malina i redukcija porta s kruškom i cimetom.

Drugoga dana otišli smo na dva izleta, isprobavajući samo neke od mogućnosti koje nudi Casa Nossa. Prvi je bio do lokalne lončarnice Bulhão, koju je 1975. osnovao António Marques Bulhão, a koju danas vodi njegova kći Manuela Marques. Tu posjetitelji imaju prilike naučiti sve o lončarstvu, posebno oprobati se u praktičnoj izradi zdjelica, vrčeva, tanjura…, kao i u njihovu oslikavanju tradicionalnim uzorcima kraja. U sklopu lončarnice postoji i mala trgovina, gdje se može kupiti i nešto za uspomenu.

Nakon toga, uputili smo se do Monseraza, idiličnog srednjovjekovnog mjestašca smještenog visoko iznad rijeke Guadiane, blizu granice sa Španjolskom. Monsaraz je okružen zidinama i drži se jednim od mjesta s najljepšim ugođajem u cijeloj regiji Alentejo. Sa svojim uskim kamenim uličicama, niskim kućama i dojmljivim dvorcem, sve kao iz slikovnice, posjetiteljima nudi bit srednjovjekovnog Portugala u jednom od najstarijih mjesta u južnoj Europi. S bedema puca pogled na istok preko Guadiane do susjedne Španjolske ili na zapad preko velikih ravnica Alenteja. Posljednjih godina Monseraz je postao popularna usputna stanica za posjetitelje koji putuju čamcem po ogromnom akumulacijskom jezeru Alqueva, jednom od najvećih umjetnih jezera u Europi, na kojem se nalazi i Casa Nossa.

Po povratku na posjed, dočekao nas je pogled na janje koje se upravo dovršavalo razapeto iznad žara, koje se tu peklo od ranoga jutra. Naravno da nam je prizor svima otvorio apetit pa smo za ručak mogli najprije uživati u tapasima koji su bili posluženi i za večeru prethodnoga dana, samo što je sada svinjske papke zamijenila salata od choriza, kuhanih jaja i boba, a crne gljive mini pite od tetrijeba.

Naravno, glavna atrakcija bilo je janje polako, osam sati, pečeno nad žarom, uz koje su posluženi salata od pirjanih srca kupusa, riža s janjećim iznutricama, metvicom i limunom, zelena salata s listovima korijandera i filetima naranče, salata od cherry rajčica te luka i svježeg origana. Za desert su poslužen tart od badema, sorbet od limuna i bosiljka te kaki s citronovcem (limunska verbena).

Do večere je bio predviđen popodnevni odmor, a na raspolaganju su bili i ostali sadržaji Casa Nosse. Imanje, naime, ima dva bazena, od kojih je veći s grijanom vodom, a manji smješten uz saunu. Vila ima i izravan pristup jezeru Alqueva, s malom plažom i privatnim vezom za čamac i platformom za nautičke sportove. Nadalje, tu su i teretana, masaže, joga, teren za tenis i mogućnost nezaboravne vožnje brodom po jezeru, s piknicima na brodu ili na jednom od otočića.