Armenija je, zaključili smo slušajući našeg vodiča, zemlja superlativa. Bila je prva kršćanska nacija na svijetu, ustanovljena 301. (Gruzija ju je slijedila oko 326.), održava jedan od najstarijih jezika s kontinuiranom pisanom tradicijom koji danas govori samo njezino neveliko stanovništvo, i tvrdi da ima najstariju dosad otkrivenu vinariju – staru 6100 godina. Ukratko, proizvodnja vina u Armeniji seže duboko u prošlost i prethodi Putu svile.

Iako Gruzija možda ima legitimna prava na slogan „kolijevka vina“, koji je proglasila 2012, obje zemlje dijele sličnosti ne samo u svom vinskom naslijeđu, već i u ogromnom broju autohtonih sorata grožđa i upotrebi glinenih amfora (zvane karas u Armeniji i qvevri u Gruziji). Ipak, svaka od tih dviju zemalja slijedila je drukčiji put, ne nužno vlastitim izborom, kako bi došao do svoje moderne vinske priče, što je rezultiralo različitim vinima i turističkim iskustvima.

Naš uvod u armenska vina bio je posjet In Vinu, prvome vinskom klubu, trgovini i vinskom baru u zemlji. In Vino proizvodi, prodaje, uvozi i izvozi vino, ali i podučava zainteresirane u sve što se tiče vina. Nama je tamo Mariam Sagathelyan, Najbolja sommelierka Armenije 2023, dala pregled vinskih pokrajina i najvažnijih sorata, a imali smo prilike i kušati četiri vrste tipičnih vina, što je bila lijepa podloga za daljnje istraživanje.

Inače, In Vino nudi više od 1300 vina, njih 30-ak dostupno je na čaše (od 2 eura), a izbor se mijenja svaki dan. Svoju bocu možete ponijeti sa sobom ili je popiti u lokalu uz samo 20% marže, kao i spariti ih s ponudom sireva, salama, maslina, orašastih plodova i sendvičima. Za veću glad dostupni su i jelovnici više restorana u blizini.

Da bismo se uvjerili u tvrdnju o najstarijoj vinariji u povijesti, uputili smo se u spilju Areni, jednu od dvije glavne atrakcije regije (druga je samostan Noravank iz 13. stoljeća). Vinarija Areni-1 drevna je vinarija koju je 2007. godine u pećinskom kompleksu Areni-1 u selu Areni u armenskoj pokrajini Vayots Dzor otkrila ekipa armenskih i irskih arheologa, kojem se projektu 2008. pridružilo Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu (UCLA). Od tada iskopavanja sponzoriraju UCLA i National Geographic Society, a iskapanja vinarije završena su 2010. godine.

Areni-1 je iskopan nakon što su arheolozi tamo otkrili ljudske lubanje i kožnu cipelu iz bakrenog doba. Vinarija se sastoji od bačve za fermentaciju duboke 60 centimetara, preše, posude za skladištenje, krhotina keramike, a vjeruje se da je najmanje tisuću godina starija od vinarije otkrivene na Zapadnoj obali (veći od dvaju palestinskih teritorija) 1963., koja je, za sada, druga najstarija poznata. Osim ovih nalaza, pronađene su koštice grožđa, ostaci prešanog grožđa, suhe šljive, orasi i osušena loza. Također je iskopano više posuda za piće, pronađenih pored niza antičkih grobova, što sugerira da je mjesto korišteno za pogrebne ceremonije i ritualne prakse. Spilja je napuštena nakon što joj se urušio krov, a organski materijal sačuvan je zahvaljujući ovčjoj balegi koja je spriječila gljive da unište ostatke. Botanička analiza i radiokarbonski testovi datirali su vinariju Areni-1 između 4100. pr. Kr. i 4000. pr. Kr, odnosno razdoblje kasnog kalkolitika. Prema Areshianu, vinogradari su koristili noge kako bi prešali grožđe, čiji bi sok zatim otjecao u bačvu, gdje bi ostajao fermentirati do pohranjivanja u posude. Kapacitet bačve procijenjen je na oko 53-57 litara.

Treba još napomenuti da opisano predstavlja tek manji, ulazni dio pećine, dok je ostatak, znatno veći, potpuno neistražen, kao i većina spilja u okolici.

U tisućljećima potom, invazija sovjetske Crvene armije 1920. pokazala se najutjecajnijim faktorom razvoja armenske vinske industrije 20. stoljeća. Zemlja je 1922. spojena s Gruzijom u Transkavkasku Socijalističku Federativnu Sovjetsku Republiku te 1936. postala Armenska Sovjetska Socijalistička Republika ili Sovjetska Armenija.

Sovjeti su ukinuli privatno poduzetništvo i nacionalizirali industrije, prisiljavajući republike na ekonomske uloge. Gruzija se specijalizirala za proizvodnju vina, dok je armensko grožđe bilo namijenjeno za destilaciju rakije. Vinogradi su nikli na lošim lokacijama kako bi se povećale količine, dok su se drugi suočili sa zanemarivanjem ili napuštenošću.

Od stjecanja neovisnosti 1991, armenska vinska industrija svjedočila je renesansi, djelomično potaknutoj povratkom armenske dijaspore. Vinari vođeni kvalitetom katapultirali su Armeniju na globalnu vinsku scenu, zaradivši zemlji slogan – „Najmlađa najstarija vinska industrija na svijetu“.

Tijekom posljednja dva desetljeća Armenija je svojoj tradiciji i potencijalu pridodala renomirane „leteće vinare“, među kojima su bili slavni enolozi Michel Rolland, Paul Hobbs i Alberto Antonini, koji su pokretu pridonijeli svojom stručnošću.

Za prilično malu zemlju, Armenija se može pohvaliti raznolikom topografijom i terroirom. U zemlji je katalogizirano više od 400 autohtonih sorti grožđa, a važno je napomenuti da, kao povijesna vinarska zemlja, ima tradiciju karas amfora. Te velike glinene posude, gotovo izgubljene u 20. stoljeću, vratile su se u vinarije sredinom 2000-ih. Tradicionalno, vinari zakopavaju dvije trećine tih amfora u zemlju, osiguravajući prirodnu kontrolu temperature, metodu koja se rabila prije više od 3000 godina u Kraljevstvu Urartu. Danas, dok sve više vinarija eksperimentira s metodom karas, Armenija zauzima posebno mjesto kao čuvar svoje tradicije, dok ujedno pomiče i granice suvremenih vinarskih stilova.

Za uzgoj vinove loze važna je klima, koja u Armeniji drastično varira. Ljeta su na nekim mjestima vruća i suha, dok na drugim mjestima mogu biti vlažnija. Nadmorske visine su prilično velike jer je zemlja, u biti, veliki kovitlac planina. Još jedna ključna značajka jest da je tlo nekih regija ili vapnenačko ili vulkanskog podrijetla, što grožđu daje jasne arome, a vinima, na koncu, nevjerojatno jedinstven okus. Sve te osobine zajedno rezultiraju raznolikim i posebnim izborom sorti grožđa, od kojih se ev areni ili areni noir drži biserom armenskih vinovih loza.

Mi smo posjetili nekoliko vinarija, od kojih ću izdvojiti dvije – Tushpa i Vokseni.

Tushpa je vinarija, sat vožnje na jug udaljena od Erevana, iz čijih se vinograda pruža pogled na planinu Ararat, jutarnji prizor s kojim sam započeo ovaj mini serijal. Dolina Ararat i autohtone armenske sorte grožđa elementi su na kojima ta obiteljska vinarija temelji svoju strastvenu proizvodnju vina u jednom od najstarijih svjetskih terroira. Stoga uopće ne čudi njihova deviza – „Kušali ste Stari i Novi svijet, a sada pozdravite Vina drevnog svijeta“.

Tushpa dočekuje sve svoje goste toplim i prijateljskim ugođajem u kojem možete iz prve ruke doživjeti armensku vinsku kulturu i naučiti o povijesnoj tradiciji proizvodnje vina u toj zemlji. Mihran Manasserian, vlasnik i voditelj vinarije, tu stvara izvanredna vina poštujući tradiciju proizvodnje vina koju su njegovi preci prenijeli na njega. Studirao je vinarstvo na Armenskom nacionalnom agrarnom sveučilištu u doba Sovjetskog Saveza te radio za različite vinarije osmišljavajući njihova vina. Kada se Sovjetski Savez raspao, Mihran je kupio zemlju i 1992. iz temelja izgradio svoj dugogodišnji san – vlastitu vinariju Tushpa. Bilo je to teško vrijeme za mnoge u zemlji, ali Mihran je vjerovao u svoju vinariju i svoj rad te, na koncu, uspio postići veliki uspjeh.

Nakon razgleda podruma, koji je vodio Mihranov sin, domaćini su nas pozvali za trpezu bogatu lokalnim specijalitetima, da bismo kušali njihova vina. Tushpa trenutačno proizvodi sedam vina, dva bijela, dva crvena i čak tri pjenušca.

Njihova paradna etiketa jest TUSHPA Haghtanak Reserve, odležana verzija istoimena vina, 100% od sorte haghtanak iz doline Ararat. Riječ je o spontano fermentiranom vinu, odležanom 14 mjeseci u bačvama od kavkaskog hrasta. Elegantno suho vino, grimizno crvene boje, hrastovih nota i intenzivnog bouquea, postojanog je okusa koji se polako razvija i mami osjetila.

Vodeće bijelo vino je TUSHPA Kangun, od 100% autohtonog grožđa kangun iz doline Ararat. Vino je suho, svijetložute boje, voćnog i cvjetnog bouquea, s primjetnim citrusnim notama koje tom pitkom vinu dodaju oštru kiselinu. Skladišti se u posudama od inoksa, a njegova proizvodnja slijedi više od 6000 godina staru tradiciju armenskog vinarstva.

Posebna strast domaćina su pjenušava vina, sva proizvedena klasičnom šampanjskom metodom - TUSHPA Lab Pet Nat Lalvari (uravnotežena voćnost i lagane kiseline) od ručno branog autohtonog grožđa sorte lalvari iz regije Tavush, zatim TUSHPA Lab Pet Nat Banants (uravnotežena voćnost i visoke kiseline) od ručno branog autohtonog grožđa sorte banants iz regije Tavush, te TUSHPA Lab Pet Nat Tozot (uravnotežena voćnost i lagane kiseline), crni pjenušac od ručno branog autohtonog grožđa sorte tozot iz regije Vayots Dzor.

Vinarija Vokseni, pak, smještena je u Sardarapatu u dolini Ararat, sat i 20 minuta vožnje zapadno od Erevana. Radi se također o obiteljskoj vinarija koju je utemeljio obiteljski predak Smbat Mateossian, uspješan poslovni čovjek iz Bostona, koji se preselio u Armeniju početkom 1920-ih. I on je sanjao o vlastitoj vinariji u svojoj pradomovini, no vrlo je brzo nastradao od boljševika, a njegova je imovina konfiscirana. Ipak, gotovo stoljeće poslije, njegovi su potomci 2008. otkupili vinograd pun autohtonih sorti grožđa i ostvarili njegov san o kvalitetnom vinu. Raznovrsna mikroklima doline Ararat i izvanredan terroir tu omogućuju jedinstvene uvjete za uzgoj iznimnih sorti grožđa i proizvodnju elegantnih vina, koja također odražavaju 6000 godina staru bogatu tradiciju proizvodnje vina.

Ararat Mkrtchyan, koji je studirao matematiku u Moskvi, zatim radio u revizorskoj tvrtci Deloitte, prije nego što se vratio raditi u obiteljsku vinariju, danas taj posao vodi sa svojom sestrom Alinom. Njih dvoje proveli su nas podrumom, ponudili svoja vina na kušanje, a potom nas pozvali na sjajnu gozbu koju je priredio vrlo talentirani chef Gor Veyshtort iz restorana Loco, s jelima koja su se izvrsno sparila s vinima Voskeni.

U svojoj trenutačnoj ponudi Voskeni ima devet vina, među kojima se ističu Voskeni crveno suho 2015 (regije Armavir i Nagorno Karabagh, sorte areni i khndogni), Voskeni Sardarapati Reserve 2014 (regija Armavir, sorta areni), Voskeni bijelo polusuho vino Kangun 2017 (regija Armavir, sorta kangun) i Voskeni suho bijelo vino Voskehat 2017 (regija Armavir i Vayotz Dzor, sorta voskehat). Perjanice vinarije su crvena suha vina Voskeni Areni i Voskeni 130 Reserve Areni (odležano 18 mjeseci u bačvama od kavkaskog hrasta), od kojih nas je potonje potpuno osvojilo svojom bogatom neprozirnom ljubičasto crvenom bojom, voćnim aromama zrele crvene trešnje, ribizla i malina te okusom šljive usklađenim s kremastim hrastom, slatke vanilije, crnog bobičastog voća, klinčića, duhana i karamela. U okusu je jasno primjetno isto intenzivno primarno voće, pojačano svježinom i finom, filigranskom strukturom. Meki, čisti voćni okusi već sada to vino čini vrlo ugodnim, ali sigurno će se i dalje razvijati sa starenjem boce. Tanini su izraženi, ali elegantni, kiselina srednja, a tijelo puno, kapljica kao stvorena za odreske od crvenog mesa na žaru, ribu na žaru, perad i svinjetinu na žaru, stari sir, govedinu i slaninu, janjetinu, gljive, svježe začinsko bilje i divljač.