Pjenušavo. Zagrljaj svježine. Simbol uspjeha. Dah promjena. Pratitelj najljepših trenutaka. Ona donosi radost i uzbuđenje. Za sve, nešto. Za nekoga sve. Ovaj osebujan splet slogana susreo sam protekloga mjeseca u Gornjoj Radgoni, gdje sam se zatekao na Danu pjenušca, subotnjem brunchu u prostorijama Radgonskih gorica, tvrtke u kojoj je nastala odavna nam poznata Zlata radgonska penina, jedan od najuspješnijih pjenušaca bivše države, rađen klasičnom francuskom metodom.
Svi se dobro sjećamo koliko se pila Zlata (oni koji su mogli izdvojiti više) i Srebrna radgonska penina (jeftinija, rađena tankovskom metodom), dakako na svim mogućim slavljima i događanjima od formata. No, raspadom zemlje, usponom domaćih uspješnih proizvođača vrhunskih pjenušaca i sve dostupnijim uvoznim inačicama – od originalnih šampanjaca, preko prosecca i čitava niza skupih, dostupnijih i jeftinih pjenušavih i gaziranih vina iz čitava svijeta, penine iz Radgone malo su pale u drugi plan, no njihova je proslavljena robna marka ipak preživjela na hrvatskim prostorima, pa njezine pjenušce još uvijek možemo vidjeti u domaćim trgovinama i restoranima.
No, zatekavši se na Danu penine, zapravo sam imao prilike biti i dio proslave 40 godina postojanja naziva penina. Iza svega, doznao sam, stoji vrlo zanimljiva i poučna priča koja ujedno pokazuje što se sve može postići kad se stručnost i intuicija povežu s malo sreće.
Sve se dogodilo točno prije točno četrdeset godina u Gornjoj Radgoni. TOZD Radgonske gorice proizvodio je tada šest pjenušavih proizvoda: Duc de Slovenie, Cuvée Reserve, Excellent Cuvée, Radgona Cuvée, Crémant rosé i Radgona muškat. Kolokvijalno se govorilo o šampanjcima, premda je na etiketi pisalo pjenušac (peneče vino). Tijekom tog razdoblja kriza je pogodila prodaju i tražili su se novi načini povećanja prodaje, pa su uspostavljene nove veze s trgovcima i distributerima širom Jugoslavije. A kako novo tržište zahtijeva prilagodbu, trebalo je smisliti i novo ime.
I onda se u sve umiješala sudbina. U prodajnom odjelu netko je pronašao vrlo zanimljiv stari članak. Radilo se o primjerku zapisa iz Bleiweisova Poljoprivrednog i zanatskog vjesnika od 10. prosinca 1853. U njemu je nepoznati autor hvalio štajersku Kleinošekovu peninu - radgonsko pjenušavo vino proizvedeno tradicionalnom metodom, s 12.000 boca prodanih prethodne godine, a čija se kvaliteta, prema riječima autora, mogla uspoređivati s onom francuskih šampanjaca.
Bila je čista slučajnost da je članak dospio u ruke tadašnjeg enologa Radgonskih gorica, Lojzeta Filipiča, kojega je tekst oduševio, i to ne samo zbog sadržaja, koji opisuje i potvrđuje dugogodišnju tradiciju pjenušaca u Gornjoj Radgoni, čiji je nasljednik i sljedbenik bio, već i zbog riječi koju je prvi put vidio, izgovorio je i čuo - penina. Učinila mu se tako lijepom i jednostavnom, lakom za pisanje i izgovor.
Entuzijazam se pretvorio u ideju, a ideja je postala konkretan prijedlog - Zlata i Srebrna radgonska penina. Penina, jer je izraz, unatoč tome što je nastao prije više od stoljeća, u potpunosti obuhvaćao suštinu proizvoda. Naravno, prefiks radgonska označavao je da dolazi iz Gornje Radgone, a proizvođači su se ionako već ranije igrali tim izrazom (Radgona Cuvée, Radgona Excellent...). A zlato i srebro bili su logični, ponajprije kao simboli plemenitosti ali i sinonimi za najbolje i najkvalitetnije. Tako su se rodile Zlata i Srebrna radgonska penina.
Slijedili su usponi i padovi. Naime, naziv penina nisu podržavali baš svi, pa čak niti mnogi, bilo u samoj tvrtci ili u struci, ali se svidio trgovcima, kojima se učinio vrlo poetskim. Tako su usprkos brojnim negodovanjima otisnute nove etikete s novim imenima i zelenim lišćem vinove loze. No, boce s njima nisu ušle na tržište s punim uspjehom. Naime, bilo je potrebno potpuno novo ruho, koje je stiglo 1980, zajedno s novom grafičkom dizajnericom. Ona je proučila sve najpoznatije francuske šampanjske etikete i radgonskim peninama podarila u potpunosti jedinstven izgled, onaj koji poznajemo i danas - sa zaobljenim vrhom, zlatnom i srebrnom bojom te različito obojenim rubovima, koji označavaju različite okuse.
Penine Radgonskih gorica u narednom su razdoblju počele primati mnoge prestižne nagrade i osvajati titule šampiona. O peninama se pisalo i čitalo, a kao i Filipiču deset godina prije, izraz penina svidio se i vinogradarima regije Primorska. Tražili su dozvolu za njegovu uporabu - i dobili ju bez oklijevanja. Lojze Filipič je naime bio mišljenja da, s jedne strane, ljudi mogu biti ponosni da Slovenci imaju svoj vlastiti, upečatljivi izraz za opis tog proizvoda, a s druge strane, bio je uvjeren da penina nije riječ koja bi trebala biti rezervirana samo za jednu robnu marku. Percipirao je to kao opće, generičko ime. I tako se izraz penina polako osigurala svoje stalno mjesto u slovenskome rječniku.
Nakon četrdeset godina redovite uporabe, taj je izraz sastavni dio svih službenih rječnika slovenskoga jezika. U njima je opisan kao izraz koji označava pjenušavo vino, dok je u agronomskoj terminologiji taj pojam neraskidivo vezan s riječju Radgona, dakle u sintagmi radgonska penina.
To je povijest izraza penina. Nastao je 1853, potom je zaboravljen, pa pronađen i preuzet. Rabi se i prihvaćen je i danas, u uporabi u čitavoj Sloveniji. Posebno smo ponosni što je taj pojam nastao tu u našem gradu, našoj tvrtci… Želim još napomenuti da se tu od 1852. do danas, bez prestanka proizvodi pjenušavo vino, rekao mi je na Danu penine Borut Cvetkovič, direktor tvrtke Radgonske gorice.
Danas Radgonske gorice godišnje proizvedu oko 3,7 milijuna litara vina, od čega polovica otpada na pjenušavo, a polovica na mirno vino. Čak 93% pjenušavih vina proda se u Sloveniji, a 7% u inozemstvu. Grupacija ima tvrtke u Zagrebu i Beogradu, pa se od izvezenih pjenušaca najviše prodaje u Hrvatskoj i Srbiji, dakle tržištima gdje ta robna marka ima dugu tradiciju. Radgonske gorice najviše ulažu u tržišta u radijusu od oko 500 kilometara, premda se pjenušci izvoze i u daleke krajeve, poput Kine.
Sama Zlata penina, koja se dobiva isključivo klasičnom šampanjskom metodom, u posljednja se četiri desetljeća mijenjala tehnološki, ali i dalje nastaje isključivo od grožđa sorte chardonnay, baš kao i davne 1977 (za Rosé joj se dodaje i crni pinot).
U godini u kojoj se obilježava 40. obljetnica uporabe izraza penina, uz još devet medalja za vina Radgonskih gorica, pjenušac Zlata penina brut natur 2007 osvojio je titulu šampiona ocjenjivanja Vino Slovenija 2017 u kategoriji pjenušavih vina, kao i onu prvaka Radgonsko-kapelske vinsko turističke ceste. Radi se o gastro liniji te kuće, odnosno limitiranoj seriji od 5000 boca godišnje, pa ukoliko za novogodišnje slavlje želite nešto posebno, a pritom i (barem djelomično) dobro poznato...
Imamo sjajnu ekipu u tvrtci i živimo i radimo kao jedna obitelj. Nedavno smo bili u Francuskoj, obišli neke od najrenomiranijih šampanjskih adresa i dobili mnoštvo novih ideja. U budućnosti ćemo još više raditi na manjim, ekskluzivnim serijama, dakle onome što Francuzi rade već desetljećima. Sada smo u fazi kada se možemo malo igrati posebnostima, ali i pripremiti tvrtku za budućnost. Znate, sve što napravimo danas, dat će ploda tek za pet ili deset godina, pa time zapravo radimo temelje za nove generacije stručnjaka, rekao mi je na koncu Borut.
