Princip rada je jednostavan, ali ne daje puno prostora pogreškama. Svakom sucu su svakog dana određeni paneli na kojima ocjenjuje. Paneli se sastoje od četvero članova među kojima je jedan predsjedavajući koji također bilježi rezultate, ali i vrši kontrolu ostalih članova kako ne bi dolazilo do pretjeranog razilaženja u rasponu ocjena. Svaka regija ima predsjedavajućeg suca koji je odgovaran za svaki uzorak i vrši eventualnu kontrolu. Uzorci se ocjenjuju bodovima od 0 do 100 te se rade zabilješke uz kušanje. Nakon kušanja i ocjene uzorka, predsjedavajući pregleda rezultate i kreće rasprava o vinu. U većini slučajeva suci su složni u ocjenama, a ukoliko postoji velika oscilacija u bodovima pozivaju se ili predsjedavajući sudac za tu regiju ili supervizori natjecanja Gerard Basset OBE MW MS i Steven Spurrier. Sva dodjeljena zlata ponovno idu na posebnu komisiju sastavljenu od najvećih stručnjaka gdje se još jednom provjeravaju rezultati i opravdanost za dodjelu zlatne medalje.

Moji paneli u Londonu su bili raznoliki, zanimljivi i što je najvažnije vrlo vrijedni za moj daljnji napredak, a ljudi s kojima sam radio su uistinu velika imena. Prva dva dana sam imao prilike kušati i ocjenjivati 160 šampanjaca pod panelom Richarda Juhlina, jednog od najvećih stručnjaka za šampanjce u svijetu. Tko je god kušao nekoliko uzoraka šampanjaca zaredom shvatit će kad kažem da je to bio vrlo težak, a kako je dan dalje odmicao čak i nezahvalan zadatak. Isto tako, moram napomenuti da je među šampanjcima bilo uzoraka kojima bi hrvatski pjenušci apsolutno mogli konkurirati, što sam u nekoliko navrata napomenuo i kolegama sucima.

Nadalje, imao sam čast raditi i s bivšim svjetskim prvakom Andreasom Larssonom gdje sam na panelu uz još dvoje sudaca s titulom Master of Wine ocjenjivao izvrsna austrijska vina. Na ovom panelu sam stekao ekstremno veliko iskustvo jer sam pratio MW filozofiju da vina ne smiju biti jednaka već moraju pokazivati karakteristike izvornosti i terroira, te su takva vina bila najviše ocijenjena.

Najveće iznenađenje natjecanja za mene su svakako bila češka vina, koja nikada nisam kušao i iskreno nisam znao ni što očekivati. Međutim, zemlja koja je svjetski poznata po svojoj pivskoj industriji se za mene pokazala nevjerojatno ugodnim iznenađenjem po izvrsnim vinima. Kod Češke su nam se možda događala i najviša odstupanja što se tiče ocjena, ponajviše zbog terroira i kvalitete vina, te smo često trebali intervenciju od strane Gerarda Basseta OBE MW MS. Iskreno, dugo vremena nisam kušao tako dobar Riesling iz 2011. kao što je bio jedan od uzoraka među češkim vinima, čista senzacija.

Imao sam prilike kušati i vina iz susjedne nam Slovenije, od pjenušaca do slatkih, a pokazala su također iznimno dobru kvalitetu. I ovdje smo trebali intervencije supervizora jer nismo bili dovoljno usuglašeni. Treba reći da su se vina iz Primorske Slovenije pokazala boljima od vina iz drugih dijelova koja su bila i slabije ocijenjena.

Sve dane dok sam radio na panelima, usporedno sam pratio i što se događa za susjednim stolom gdje su se ocjenjivala hrvatska vina te sam inzistirao da me pomoćno osoblje izvještava o događanjima. Nažalost, ili na sreću, ocjene nisu bile u skladu s mojim očekivanjima, ali uvijek postoji prostor za napredak. Kao predstavnik naše zemlje mogao sam pružiti ogromnu podršku vinarima, te mi je žao da nisu ostvarili bolje rezultate. Šteta je da na jednom ovako velikom natjecanju nisu bila zastupljena naša najbolja vina. Treba istaknuti da postoji jako velik interes od strane ljudi koji su bitni u svijetu vina da se upoznaju s najboljim hrvatskim proizvodima. Dakle, na svima nama je (meni kao somelijeru i vinarima sa svojom kvalitetom) da radimo na promidžbi hrvatskog vinarstva, jer kvaliteta svakako postoji. Zato ćemo sljedeće godine, nadam se uz moju pomoć, predstaviti Hrvatsku u najboljem svjetlu.

Kako mi se sabiru dojmovi s ovog natjecanja, moram ponovno istaknuti da mi je bila velika čast biti pozvan na DWWA 2016 i ocjenjivati vina s najvećim svjetskim stručnjacima. Nikada nisam doživio tako ozbiljnu degustaciju na vrlo visokoj razini, a ono što mi je osobito drago je da sam vrlo zadovoljan svojim radom i ocjenama koje sam dodijelio, jer se nisu puno razilazile s ocjenama tako velikih stručnjaka. U mnogo slučajeva, one su se čak apsolutno poklapale i s ocjenama supervizora, što mi je dalo iznimno veliku potvrdu da je ono što radim ispravno i da je moja organoleptika jako blizu međunarodnih standarda. Ono čemu se iskreno nadam je da sam ostavio dobar dojam na kolege u Londonu i da sam opravdao povjerenje koje su mi pružili. Radujem se ponovnom susretu sljedeće godine.