Ljude u Armeniji odlikuje dobrota i velikodušnost, u što smo se uvjerili mnogo puta na našem krstarenju tom zemljom. To smo posebno osjetili na prostranoj, glavnoj prehrambenoj tržnici GUM u Erevanu, gdje su prodavači bili nevjerojatno velikodušni s besplatnim uzorcima sušenog voća, kandiranih badema, lavaša, ukiseljenih krastavaca i cijelih glavica češnjaka te slanog fermentiranog sira. Iznenadilo nas je to, premda nas je vodič upozorio i dodao da to što nešto uzmemo kušati ne znači da će nas prodavači gnjaviti da nešto i kupimo.
Gurman će u Erevanu svoje razgledanje grada, a ujedno i zemlje, sigurno započeti posjetom GUM-u. Riječ je o najvećoj natkrivenoj tržnici u Erevanu, gdje lokalni poljoprivrednici nude svoje proizvode. Nekonvencionalni naziv GUM dolazi još iz sovjetskog doba i označava „glavnu univerzalnu trgovinu“ (na ruskom “glavnyy universalnyy magazin”), što je bio naziv za velike robne kuće u gradovima bivšeg Sovjetskog Saveza. Dok je većina njih zatvorena nakon pada SSSR-a, erevanski je GUM preživio i još uvijek privlači lokalno stanovništvo i turiste.
Ono što posjetitelj koji tu dolazi prvi put odmah zapazi jest da je tržnica podijeljena na različite dijelove, od kojih svaki nudi drugačiji asortiman. Prednji dio posvećen je suhom i kandiranom voću, orašastim plodovima i začinima. Jedan od najčešćih artikala tu je sujukh, poslastica od oraha namočenih u žele od voćnog soka. Naravno, pronaći ćete i najpoznatije voće Armenije – sušene armenske marelice. Općenito, radi se o glavnom blagu tržnice. Suhe breskve punjene orasima, suhi kaki, marelice i suhe šljive punjene bademima…, čitava jedna kornukopija šećerom koncentriranoga voća. Čak nije potrebno ni nešto kupiti, jer će vaš široki osmjeh, oduševljenje i mrmljanje zadovoljstva prodavaču biti dovoljni. Trgovci su sretni, ponosni na svoju robu koliko i na domovinu. Tako je u Armeniji sa svom hranom, što znači da je, po povratku kući, neko vrijeme najbolje izbjegavati vagu.
Lako je uočiti ponos prodavača kada točno navedu regiju iz koje dolaze njihovi proizvodi. Budući da, recimo, šipka ima mnogo vrsta i uspijevaju u različitim krajevima zemlje, oni uz koje stoje oznake Meghri upućuju da se radi o šipku najviše kakvoće, jer dolazi iz, za tu vrst biljke, najbolje regije.
Uz te slatke delicije, u prednjem dijelu tržnice, spomenuo sam, mogu se naći i začini. Mnogo ih je, ali među najpopularnijim u armenskim domovima su crni papar i paprika, koji se rabe u svim vrstama hrane. Vrlo su popularne i bobice kleka i lovorov list.
Mnogi od prodavača ne stoje ili sjede mirno, već su prilično aktivni i često pozivaju kupce da kušaju njihove proizvode, a očiti turisti nisu iznimka, čak ni kod proizvoda koji ne bi mogli biti nešto za ponijeti kući kao suvenir ili nekome na poklon, odnosno ono što biste mogli grickati dok razgledavate.
Šetajući tržnicom dočekuje vas šarenilo suhog voća, orašastih plodova i ostalih slastica, prodavači i njihovo blago. Lako se nađete s punim rukama, ne možete reći ne starijoj gospođi koja vam ponudi kušati sudžuk, jednostavnim „assaggia, baka ti nudi“.
Većina robe prodaje se po težini, stoga je dobro pitati za cijenu prije kupnje. Osobito je to slučaj kod sušenih proizvoda, čija težina može biti znatno veća negoli što biste mogli procijeniti.
Kako se zalazi dublje u prostor ostakljene i prilično svijetle tržnice, polako se nailazi na prodavače mesa, ribe i sira. Kod posljednjeg ima vrlo zanimljivih primjeraka, osobito vrlo zanimljivih sireva od kozjeg ili ovčjeg mlijeka, koji se oko pola godine nalaze zakopani u glinenoj posudi pod zemljom u planinama (horats panir). Tu je i obilje suhog i dimljenog mesa, kiselog povrća i začina. Nasmiješene žene iza visokih hrpa ukiseljenog kupusa, krastavaca i ostalog povrća daju vam dojam da ste dobrodošli i čine vaš posjet tržnici vrlo ugodnim, a čak se i rado daju fotografirati sa svojom robom.
Poznati lokalni sir chechil prodaje se u obliku bijelih niti, ima konzistenciju približnu onoj mozzarelle ili sulgunija i proizvodi se u obliku gustih žica, smotanih u osmicu debelih užadi u obliku pletenice. Chechil, recimo, služi kao izvrsna slana grickalica uz pivo, u kojoj uživaju pivopije i ljubitelji sira diljem svijeta. Radi se od pasteriziranog kravljeg mlijeka i ima malo masnoće. Okus mu je na dim i dosta je slan (premda ima i neslana verzija), konzistencija čvrsta i glatka, a treba ga i dobro žvakati.
Armenci jako vole fermentirane proizvode, pa otud i obilje ukiseljenog povrća, često vrlo slikovito pakiranog u staklenke. Ima tu i posebnosti, poput fermentirane lubenice, koja iznenađuje svojim prekrasnim okusom, a na tezgama je izložena i basturma, armenska verzija u regiji vrlo popularnog sušenog i bogato začinjenog goveđeg mesa (pastirma, pasterma, pastarma, pastrma i slični nazivi), a laika će fascinirati i pileći batci u ukiseljenoj varijanti.
Već sam u prvome nastavku ovih priča spomenuo da Armenci jako vole svježe začinsko bilje koje se jede uz sve, pa je i njegova ponuda bogata. No, mnogi prodavači nude i sušeno bilje, poput poznatih armenskih čajeva, recimo od divlje metvice, ali i srednjoeuropskim stanovnicima potpuno nepoznatu sušenu divlju kiselicu, koja se tu prodaje u uredno smotanim „svežnjevima“. Kiselica se, naime, može naći u mnogim receptima armenske kuhinje.
Posebno je zanimljiv dio sa svježim voćem i povrćem. Domaćini kažu da su cijene svih proizvoda niže nego u supermarketima, no za razliku od njih, na tržnici GUM gotovo ništa nije moguće platiti karticom, što često predstavlja problem turistima koji požele nešto kupiti.
Mi smo tržnicu posjetili ranije ujutro, što je bilo najbolje vrijeme, jer je tada tu vrlo živo, a ponuda najveća. U svakom slučaju, riječ je o vrlo zanimljivu mjestu koje bi svatko trebao posjetiti u Erevanu, pogotovo svaki gurman.
U Erevanu je donedavna postojala i stara tržnica Pak Shuka, u lako uočljivoj zgradi s lučnim pročeljem ukrašenim pozlaćenim motivima u sovjetskom stilu. Pročitao sam da je, kad je Armenija stekla neovisnost, Pak Shuka ustrajala kao omiljeno mjesto za kupovinu među lokalnim stanovništvom i bila jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija u središtu grada. No, priča kaže da je prije nekoliko godina zgrada prodana ozloglašenom armenskom oligarhu koji je odmah izbacio sve dotadašnje zakupce i uništio tržnicu, srušivši unutarnje lukove i ukrase zgrade. Obećao je izbezumljenim Erevancima da će se Pak Shuka ponovno otvoriti, ali na kraju je tržnicu pretvorio u samoposlugu Yerevan City.
Srećom, tržnica GUM do sada je preživjela gentrifikaciju. Ne pojavljuje se na mnogim itinererima Erevana, vjerojatno zbog svoje lokacije, ali je itekako vrijedna kratke vožnje metroom od središnjeg trga.
