Nepuna četiri mjeseca nakon što sam posjetio destileriju Nonino u talijanskome mjestašcu Ronchi di Percoto nedaleko Udina, povodom svečanosti 42. dodjele ugledne literarne Nagrade Nonino, ponovo sam se iz Zagreba uputio u istome smjeru. Naime, i ovaj put poziv je stigao od Antonelle Nonino, jedne od tri kćeri Benita i Giannole Nonino, koji zajednički vode tu obiteljsku tvrtku što se svojim profinjenim grappama proslavila u čitavu svijetu. Kao i u slučaju ovogodišnje Nagrade Nonino, ponovo se radilo o jednoj od svečanosti kojima se 2017. obilježava 120. rođendan destilerije koju je 1897. utemeljio Orazio Nonino.

Za one koji slabije poznaju zaštitno piće Furlanije, trebam odmah napomenuti da je ime Nonino vjerojatno najvažnije u njegovoj povijesti, odnosno najzaslužnije za njegovu promociju iz grube žestice ruralnoga područja, nekada namijenjeno isključivo pijancima, u profinjeno piće koje staje uz bok probranim whiskyjima, konjacima, rumovima i ostalim klasicima svijeta destilata.

Ovaj put Nonino je 20. svibnja, zajedno s konzorcijem Via dei Sapori, organizirao događanje pod imenom Koncert okusa 2017 Friuli Venezia Giulia Via dei Sapori, svečanost koja je na trpeze stavila najistaknutije delikatese, kreacije vodećih restorana te najbolja vina i žestoka pića pokrajine Friuli Venezia Giulia. Ekskluzivni show-ručak održan je u Destileriji Nonino, mjestu s više od stoljećem tradicije destilacije grappe tradicionalnim metodama. Bila je to ujedno prigoda da se posjete i podrumi Nonina, u kojima zriju najfiniji primjerci grappa s potpisom tog uglednog imena.

Podsjećam da je baš Nonino bio proizvođač koji je početkom 70-ih počeo preispitivati čitav koncept tog pića, podizati mu kvalitetu i na koncu pretvorio ga u cijenjen i luksuzni manufakturni proizvod. Naime 1973, Benito Nonino i njegova supruga Giannola, četvrta generacija te obiteljske destilerije, stvorili su ono što će postati standardom u svijetu luksuzne grappe – piće koje nije proizvedeno od bilo kojeg dostupnog grožđa, već od probranoga grožđa jedne sorte (Monovitigno).

Tajna je počivala na tome da su miris i okus grappa proizvedenih od kožica i koštica pojedinih sorata bili bitno različiti, bez obzira radilo se o sortama picolit, muškat, merlot, chardonnay… To je bila velika revolucija u svijetu pića koje se oduvijek radilo od ostataka miješanih sorata, a dodatnu vrijednost Nonino je postigao i time što je za svoju grappu osiguravao najsvježiju i najkvalitetniju moguću sirovinu (po prešanju grožđa, preostale kožice i koštice još se isti dan dovoze u destileriju, pa se odmah može započeti s procesom fermentacije). Nakon destilacije, da bi piće bilo harmonično, grappa mora mirovati tri mjeseca do godinu dana, prije negoli se puni u boce.

Suradnja Nonina i konzorcija Via dei Sapori, upriličena povodom proslave 120 godina destilerije, sasvim je logična stvar, premda se radi o partnerima vrlo različitih generacija. Naime, konzorcij Via dei Sapori Friuli Venezia Giulia utemeljen je u Udinama 2000, ponajviše zahvaljujući skupini od 20 najboljih restorana regije koje povezuju isti ciljevi. Ako je isprva to bila promocija tih restorana, ubrzo se uvidjelo da postoje i brojni drugi razlozi zajedničkog djelovanja, od kojih su mnogi dugoročni.

Kao glavni razlog uspješnosti Konzorcija pokazao se sklop interesa, odnosno prosperitet posla, kako osobnog tako i onog čitave regije. Naime, kvalitetu restorana, prije svega, čine njegova kuhinja, šarm te prihvat i usluga gostiju. No, pokazalo se da to nije dovoljno te da na percepciju kvalitete utječu i drugi elementi, poput ljepote okoliša ili velikog broja kvalitetnih manufakturnih proizvođača hrane i pića koji okružuju restorane i snabdijevaju ih svojim proizvodima.

Nakon Noninovih aperitiva i koktela te pjenušca Ribolla gialla brut magnum aperitif vinara Eugenija Collavinija, Concerto del Gusto započeo je 21 slijedom proizvođača delicija te kreacijama chefova brojnih restorana, koji su kuhali uživo, zajednički stvarajući meni u stilu velike proljetne simfonije, uključujući vegetarijanska jela, kao i jela za goste koji pate od celijakije. Pokraj svakoga chefa nalazio se po jedan lokalni vinar koji je ponudio svoje vino najprimjerenije uz jelo koje je spravljao određeni chef.

Prvi dio pripao je manufakturnim proizvođačima delikatesa, od kojih su se neki predstavili s restoranima s kojima redovito surađuju, sve uz pjenušac Eugenio Collavini Ribolla Gialla brut. Restoran Dentesano iz Percota, mjestašca u neposrednoj blizini destilerije Nonino, poslužio je kuhanu šunku, Patku a l’orange, a proizvođač Dok Dall’Ava izSan Danielea svoju dimljenu šunku Nr. 10 San Daniele Dok Dall’Ava 24 mjeseca. Njegov susjed Friultrota došao je s pršutom The Queen of San Daniele (iznimno uz vino Sirch Friulano). Latteria Cividale iz Cividalea donijela je svoj sjajni sir stracchino, a Jolanda de Colò iz Palmanove salamu od gusjeg mesa Ocadella. Mlin Zoratto 1450 iz Codroipa predstavio je svoje proizvode jelom Tučeni usoljeni bakalar umotan u bio palentu i pečen na drvenom ugljenu, Muzzana Amatori Tartufi iz Muzzana svojim proizvodima od tartufa, pekarna Il Forno di Rizzo izTarcenta sa svojih desetak vrsta kruha, proizvoda od kruha i slatkih peciva.

Za one koje detaljnije zanima što je posluženo, potrudio sam se kraće popisati jela pojedinih restorana i vina koja su uz njih poslužena.

Tršćanski restoran Al Bagatto ponudio je jelo Voda i zemlja, tipični mare-monti te modernistički desert nazvan Gorko, slatko i slano (vino: Bastianich Vespa). Al Gallo iz Pordenonea osmislio je Koprivu maltagliati s inćunima i hrskavim kruhom sa začinskim biljem (Marco Felluga - Russiz Superiore) i desert Ganache s bijelom čokoladom, paprenjakom i jagodama, dok se Al Gallo iz predgrađa Udina (Tavagnacco) predstavio Svibanjskim stinghettama (Ronco delle Betulle). Al Lido iz Muggie, nedaleko Trsta, poslužio je Košaricu od patlidžana sa srcem mladog kozjeg sira, umakom od kozica i artičokama (La Viarte Ribolla Gialla), a Al Paradiso iz Pocenije Jastučić s kozjim sirom, limunom, začinskim travama i dimljenim mesom jelena (Zidarich).

Vrlo atraktivno posluženo bilo je jelo Sipa s umakom u tavici (Villa Parens Pinot Nero) restorana Al Ponte iz Gradisce kod Gorizije, kao i desert iste kuhinje, Juha od jagoda, ružičasti papar i bijela čokolada. All'Androna iz turističkog Grada ponudila je dva deserta – Vata od marelica s miješanim cvijećem i Mousse od crne čokolade s kruškama natopljenim Grappom Nonino Monovitigno Moscato, dok je Campiello iz mjesta San Giovanni al Natisone, kod Udina, spravio Juhu od romba s graškom, hmeljom, cvjetovima tikvica i krumpirom (Venica & Venica Malvasia).

Restoran Carnia iz Venzonea predstavila se jelom Složenac od krumpira s koprivom na vrhnju i sirom Form adi Frant (Livon Manditocai), a Costantini iz Collato di Tarcenta Puževima s češnjakom i kremom od graška (Petrussa Schioppettino) te Kolačem od šljiva s koprivom i umakom od jagoda. Modernističku Livadu s prepeličjim jajetom (Forchir Friulano “Lusor” DOC Friuli 2016), zatim Preokrenuti složenac od grdobine na šparogama i s ikrom od pastrve (Jermann Vinnae) i jednako efektni Slatki lješnjak i vodeni sladoled od kave poslužio je restoran Nando iz Mortegliana, a Da Toni iz Gradiscutta di Varma Kremu od bosiljka (Castello di Buttrio Sauvignon).

Vrlo ugledni restoran Ilija, smješten na golf igralištu u Tarvisiju, vlasnika Ilije Pejića, ovom je prigodom osmislio iznimno ukusan Orzotto s planinskim travama i mousseom od planinske ricotte (Livio Felluga Illivio 2015), dok je jednako tako prestižni Là di Moret iz Udina pripremio Kolačić od maslačka, plavi sir montasio, u lažnoj juhi od maslačka i meda (Le Monde Pinot Bianco) te desert pod imenom Slatke boje naših polja (na temelju poljskog bilja i cvijeća).

I Hrvatima dobro poznati restoran La Subida Loredane i Joška Sirka iz Cormònsa kod Gorizije pripremio je jelo Mak prije negoli pocrveni… male okruglice od maka u bijeloj kremi od koromača (Eugenio Collavini Ribolla Gialla), a njihov susjed Lokanda Devetak iz San Michele del Carsa Juhu od graška s koromačem i spätzlima sa začinskim biljem Krasa (Ermacora Friulano). Restoran Margò - La Perla izRavascletto-Zoncolana kod Udina poslužio je Veliki raviol s dimljenom ricottom na pistumu od planinskoga bilja (Edi Keber Collio Bianco) te Savijaču od jabuka s umakom od bourbon vanilije i kandiranim ljubičicama u njihovoj esenciji, dok je Sale e Pepe iz Stregne osmislio jelo nazvano Usoljeni bakalar na livadi Stregne (Di Lenardo Chardonnay).

Najbolji restoran iz središta Udina, Vitello d'Oro, spravio je Salatu od hobotnice, marinirane japanske bijele rotkve (daikon), ljubičaste mrkve i pesta od začinskog bilja (Castello di Spessa Pinot Bianco), Tunu chateaubriand mariniranu u ÙE Malvasiji Nonino, s grožđicama i salatom od alga i hrskavim béarnaiseom, a nije izostao niti favorit tog restorana, Rižoto sa škampima i škampima (klasični rižoto sa škampima, kojem su na vrh dodani sirovi škampi). Dodan je i niz od desetak deserata, među kojima su bili Mousse od mariniranih višanja u Cerasus Nonino Kirschu s mrvicama, zatim Voćna salata, sladoled od citrusnog voća i Amara Nonino Quintessentia, Nuts, Pirus Nonino Williams Pear Distillate i burnet…

Svemu su obola dali svojim kolačima, slasticama i sladoledima Pasticceria Simeoni iz Udina, Dall’Ava Bakery Maria Vittoria iz San Pietro al Nata (Panettone Magnum od 10 kilograma), Scian iz Cordenonsa (sladoled Pirus Nonino s čokoladnim sablèom i cvijetom soli iz Pirana, sladoled Quintessentia s koricom naranče), Aceto Sirk izCormònsa (šerbet od vinskog octa), a Oro Caffè ponudio je tri vrste svoje kave – aromatično pikantni Premium Doi Chang (mješavina sorata iz Brazila i Tajlanda), mirisni (note ruže) 100% Arabica Rose (mješavina sorata iz Etiopije, Gvatemale i brazilskoga Santosa) te svježa i lagano citrusna Arabica Doi Chang (tajlandski single origin).

Naravno, na kraju je, kao i svaki dobri obrok u Furlaniji, regiji Friuli Venezia Giulia, čitavoj Italiji, a u posljednje vrijeme i širom gastronomski osviještenog svijeta, završilo čašicama najboljih grappa Nonino, poput Nonino Grappa Riserva AnticaCuvée aged 5 Years, Nonino ‘The Legendary Grappa’ Cru Monovitigno Picolit…, ali i specijalitetima kao što su ÙE® Uvabianca Grape Distillate, Frut Raspberry Distillate, Prunella Nonino Mandorlata, Amaro Nonino Quintessentia….

Upravo blagotvorno djelovanje Noninovih grappa na kraju maratonskog višesatnog ručka, pomogli su mi, uostalom kao i većini gosti (bilo ih je mnogo, jer je cijena čitava menija bila doista popularna – 55 eura), da nekako probave sve kušane delicije. Tko zna što Nonino priprema kao sljedeće događanje u sklopu proslave 120. rođendana. Osobno se već veselim.