Zahvaljujući Borisu Ivančiću ( Vivat fina vina), u ugodnom prostoru Vivat Wine & Coffee bara, probali smo istarske makove u čaši s francuskim štihom…
Iako Oliviera i Jackie poznajemo već nešto godina, još uvijek se borim s nazivom njhove vinarije, Domaine Koquelicot koja je ustvari lako pamtljiva po upečatljivoj etiketi na kojoj se nalazi mak, što na francuskom coquelicot i znači. Bračni par Marovac Ertzbischoff brzo se složio da je od njihovih prezimena ime vinarije možda bolje ne smišljati, a da je mak, kao nježan, elegantan i moćan cvijet sjajan simbol njihove vinarije.
Kako su se kardiolog i epidemiologinja odlučili proizvoditi vino u Istri? Život u Francuskoj i po cijelom svijetu, uživanje u finim stvarima, a posebice vinu, nekako su ih doveli do Istre, u Gračišće, i jedna stvar vodila je drugoj. "Hajdmo u Istri raditi malvaziju i chardonnay u burgundskom stilu!" pomislili su novopečeni Istrijani prije nekih 6,7 godina...
Naravno da je za takav razvoj događaja bilo potrebno poklapanje puno sretnih slučajnosti (koje nikada nisu slučajne). Domaine Koquelicot nema niti svoj vinograd, niti podrum, ali su zato njihova vina prepoznatljivim, i za naše prilike, nešto drugačijim stilom, dospjela steći obožavatelje. Oliver i Jackie proizvode najviše chardonnaya u kooperaciji sa nekolicinom vinogradara čiji rad pomno nadziru, ali poigrali su se i s malvazijom. Njihov burgundski stil označava vina odgajana u drvetu, puna, ali elegantna, moćna, ne i napucana, s uočljivim, no ne i prenapadanim drvetom. Većinom bijelima vinima, odnedavno se pridružila i malo ozbiljnija količina crnog Nomada, vrlo zanimljive kombinacije merlota, caberneta i terana.
Njihova vina odležavaju na vlastitim, divljim kvascima, prolaze hladnu maceraciju, i potom fermentiraju u relativnom mladim barrique bačvicama od francuskog hrasta. Uz asistenciju i instrukcije prijatelja vinara iz Burgundije, svoja su prva vina krenuli iz igre raditi u kutku podruma dvorca Belaj, pa zato i njihovo najpopularnije, a možda i najbitnije vino nosi ime Belaigra, što je istovremena posveta dvorcu Belaj i Gračišću, ali i igri s grožđem u koju su se odlučili upustiti bez velikih aspiracija. Naziv Grand Cru dostojan je ovog asemblaža chardonnaya s bijele i crvene zemlje koji je vinificiran 10mjeseci u barrique bačvama, čemu u prilog govori i Decanterovo srebro za 2016. godinu. Vino koje možete zaboraviti godinama u nekom podrumu, vrijeme će joj samo pomoći...
Pjenušce su krenuli raditi 2014. kada je godina bila preloša za bilo što drugo. Luna, vino za kojeg je netko u društvu uzviknuo "ja sam na mjesecu!" i Kontempo, jer ovaj zero dose pjenušac ispada u skladu s "contemporary trends" koji šećer stavljaju na stup srama (ipak su oni doktori, hej!) - oba od chardonnaya, pri čemu je Luna više easy drinking vino, a Kontempo za hard core ljubitelje mjehurića (ni par kamenica neće mu zasmetati!).
Nisu zaboravili malvaziju, no u njihovom izdanju teško ćete ju prepoznati. Fugaz, njihova zvijezda padalica, vino koje se samo nametnulo, macerirana je 5 dana i ono što su joj vlastiti kvasci dali u 10 mjeseci ležanja u baricima, ono je što ćete naći u čaši. Iako nimalo slična većini današnjih malvazija, sigurno će naći poklonike zadovoljne ovakvim tretmanom domaće sorte. U vinu Santa Chiara, posvećenom kćeri, kombinirana je s chardonnayom.
Ako ste se zasitili igranja na domaće provjerene karte, vina Koquelicot svakako će biti izlet u drugačije. Budete li te sreće da vam o vinima priča Jackie na svojem francuskom hrvatskom, nekako će vam odmah postati jasna ta veza Francuske, Hrvatske, Istre, svijeta u čaši malvazije ili chardonnaya kakve su zamislili raditi ovi energični, otvoreni, opušteni bonkulovići, koji su se srećom zatekli u Istri, u Gračišću.
