Vodeći restorani svijeta, izgleda, postali su poput rock bendova. Naime, na stranicama Ića&pića već smo pisali o tome kako Redzepi već tri godine planira preseljenje čitave Nome na tri mjeseca u Tokio, kao i o tome da će Blumenthalov Fat Duck 2015. šest mjeseci gostovati u Melbourneu. Sada ih je sve pretekao El Celler de Can Roca, zvjezdani restoran trojice braće Roca iz Girone.
Taj genijalni restoran s tri Michelinove zvjezdice, koji je prošle godine nakratko zasjeo na prvo mjesto The World's 50 Best Restaurants liste, a ove se godine vratio na dobro mu poznatu poziciju vice-prvaka (svi mu predviđaju povratak na vrh 2015.), u srpnju je zatvorio svoja vrata i krenuo na turneju. Na put je doslovno krenuo cijeli restoran – chef Joan Roca, somelijer Josep Roca i slastičar Jordi Roca te 24 člana njihove kuhinjske ekipe. Ponos Girone tako je odjednom postao najčuveniji pop-up restoran na svijetu, koji je po dvije večeri gostovao u Houstonu, Dallasu, Monterreyu, Mexico Cityju, Bogoti i Limi. U Gironi je ostao samo namještaj i namirnice (na turneji se sve nabavljalo na licu mjesta).
Ako se čudite kako su odabrani baš spomenuti gradovi, treba napomenuti da je sponzor tog putujućeg spektakla bila BBVA, španjolska banka s izraženim udjelima na tim tržištima (u SAD-u djeluje kao BBVA Compass i četvrta je banka po veličini u Teksasu). Upravo stoga, večere koje je u tim gradovima priredio El Celler bile su najprije ponuđene klijentima banke BBVA, kao doprinos boljem razumijevanju najprofinjenijih aspekata španjolske kulture. Usput, BBVA Compass omogućio je i četveromjesečnu stipendiju dvama studentima Le Cordon Bleu College of Culinary Arts iz Dallasa, za stažiranje u kuhinji El Celler de Can Roca sljedeće godine. Nemala nagrada, s obzirom da se radi o jednom od trenutačno najtraženijih mjesta za stažiranje u svijetu.
El Celler je na turneji večere priređivao na iznimno atraktivnim i pomno probranim mjestima, onima koja ugođajem i dizajnom pariraju jelima braće Roca. Primjerice, u Dallasu je odabran veličanstveni Rachofsky House, kuća mecena umjetnosti Cindy i Howarda Rachofskyja, koja se može natjecati s bilo kojim muzejem suvremene umjetnosti u svijetu. Ukupno stotinu gostiju tamo je, okruženo umjetničkim djelima, jelo kulinarska umjetnička djela.
Večere su započinjale uvodom nazvanim El Mundo, sastavljenim od niza minijaturnih zalogaja (interpretacije lokalnih favorita) od kojih je svaki predstavljao jedno od mjesta turneje. Tako je, recimo, kukuruzni taquito s umakom mole predstavljao Mexico City, zelena rajčica s guacamoleom i korijanderom Monterrey, causa (peruansko jelo od krumpira prekrivenog mesom ili povrćem) Limu (Joan Roca poslužio je pire posut prahom od crnih maslina), dok je Bogotu oslikala kolumbijska košarica s kikirikijem, guirlacheom u obliku nugata, kremom od kokosa, želatinom od limete, kavom, karamelom i jabukovačom. Dallasu i Houstonu, posve primjereno, naklonilo se interpretacijama barbacuea (slatki kukuruz punjen pikantnim barbacue umakom).
Nastavak degustacijskog menija s turneje bio je sastavljen od najnovijih jela braće Roca i klasika El Cellera. Goste su oduševili pileća tinga (kuglica spravljena metodom sferifikacije, s okusom piletine, čilija i dima), gazpacho s lubenicom, grah s pohanom kamenicom..., sve super-moderna jela nevjerojatnih okusa i tekstura. Od klasika El Cellera tu je bio nenadmašni Odojak, začudno jelo od najkarakterističnijih dijelova – od hrskave korice, mliječno kremaste masnoće do mekanih kotleta, lagano želatinoznih obraza i repa, koje smo kolega Damir Fabijanić i ja imali prilike kušati pri našem posjetu El Celleru prije tri godine. Na turneji je, između ostaloga, također posluživano i poznato jelo od teleće koljenice s azijskim i afričkim začinima. Sva jela sjajno je s vinima sparivao Josep Roca (uz hladna predjela Leonor 12-year old Palo Cortado Sherry, uz Odojak Torres Mas la Plana 1987, a uz koljenicu Vega Sicilia Valbuena 2006, zapravo mješavina tempranilla i merlota...). Jordi Roca je za gostovanja, pak, pripremio dva nova deserta, od kojih je posebno dojmljiva bila njegova interpretacija latino favorita dulce de leche.
Dakle, El Celler de Can Roca, Noma i The Fat Duck pokrenuli su novi trend gostovanja i turneja restorana. Vidjet ćemo tko će ga slijediti? Uostalom David Bowie još je davno zaključio: Glazba će postati poput tekuće vode ili struje. Zato iskoristite još ovih par godina, jer svega ovoga uskoro neće biti. Jedino će još turneje preživjeti kao jedinstveni doživljaj. Tko zna, možda će se slično dogoditi i s gastronomijom i restoranima.
