Ako su stručnjaci 21. siječnja i proglasili najdepresivnijim danom godine (uvijek treći ponedjeljak u novoj godini), meni je bio sasvim u redu, ponajviše zbog toga što sam se za vikend toga tjedna, kao i svake godine, spremao za Udine, na dodjelu literarne nagrade Nonino, koju prati i čitav niz gurmanskih doživljaja, svih osmišljenih oko najraznovrsnijih plemenitih grappa domaćina nagrade, manufakturne destilerije Nonino. Dodatna sreća bila je i ta što se vikend nekako uspio nagurati između dva snježna vala, pa je vožnja bila ugodna, a dani u Udinama sunčani i umjereno hladni.
Na središnjem dijelu priredbe, dodjeli nagrada, našao sam se među šest stotina uzvanika koji su se okupili u destileriji Nonino u mjestašcu Ronchi di Percoto, dvadesetak minuta vožnje udaljenom od Udina. Radilo se o 44. izdanju ugledne literarne nagrade Nonino, a poziv na svečanost stigao mi je od Antonelle Nonino, jedne od tri kćeri Benita i Giannole Nonino, koji zajednički vode tu obiteljsku tvrtku što se svojim profinjenim grappama proslavila u čitavu svijetu.
Ako nekoga treba podsjetiti, ime Nonino vjerojatno je najvažnije u svijetu grappe, odnosno povijesti tog pića. Naime, obitelj Nonino najzaslužnija je za njegovu promociju iz grube žestice ruralnoga područja, nekada namijenjene isključivo pijancima, u profinjeno piće koje staje uz bok probranim whiskyjima, konjacima, rumovima i ostalim klasicima svijeta destilata.
Isto tako, onaj tko nije pratio moje dosadašnje izvještaje s ove priredbe možda će se zapitati otkud zajedno grappa i književnost, pa treba spomenuti da ta veza ima korijene u događaju iz davne 1973, kada su Giannola i Benito Nonino bili protagonisti prave revolucije u svijetu grappe, i to kako u načinu njezine proizvodnje, tako i promocije u Italiji i čitavome svijetu. Te je godine naime bračni par Nonino proizveo prvu monosortnu grappu – Monovitigno Nonino, od lokalne sorte grožđa picolit (poslije su slijedile i druge jednosortne (monovitigno) grappe - schioppettino, pignolo i tazzelenghe, a potom i nama dobro poznate rebule, pa merlot, chardonnay, moscato…).
A onda je, da bi stimulirala i nagradila uzgoj ribolle gialle i drugih odumirućih furlanijskih sorata, ali i sačuvala bioraznolikost lokalnog teritorija, obitelj Nonino u studenome 1975. utemeljila nagradu koju je nazvala Nonino Risit D'Aur. Ta je nagrada 1977, s očitom namjerom da trajno istakne problematiku ruralnog prostora, nadopunjena Literarnom nagradom Nonino. koja je 1984. dobila i međunarodnu konkurenciju. Od tada je dodijeljeno 36 nagrada piscima iz 23 različite zemlje, a o relevantnosti nagrade dovoljno govori podatak da je čak pet dobitnika, nakon što su primili Nagradu Nonino, ovjenčano i Nobelovom nagradom.
Danas Nagrada Nonino u sebi sadržava tri nagrade, odnosno kategorije – Nonino Risit D'Aur Prize, International Nonino Prize i Nonino Prize Master of Our Time. Ovogodišnji dobitnici nagrada su: poznati vinar, furlanijski Slovenac Marijan Podversic, i njegova ribolla gialla (Nonino Risit D'Aur Prize), argentinski književnik hrvatskog podrijetla s adresom u Trstu Juan Octavio Prenz (Nonino International Prize) te američka novinarka i dobitnica Pultzerove nagrade Anne Applebaum (Nonino Prize Master of Our Time).
Večer prije dodjele nagrada, dok su članovi žirija i dobitnici nagrada bili gosti u domu Noninovih, bio sam, kao jedini novinar, među uzvanicima na svečanoj večeri priređenoj za uski krug najvažnijih uvoznika i distributera grappe Nonino, koji se održao u jednom od najboljih restorana u Udinama, La di Moret (nalazi se u istoimenome obiteljskom hotelu Franca i Margherite Marini), u kojemu već godinama stoluje vrsni chef Stefano Basello.
Uz obvezni koktel dobrodošlice s grappama, sjajnim Noninovim amarom Quintessentia te novim pićem L'Aperitivo Nonino BotanicalDrink (detaljnije o tome piću i Nonino GingerSpirit pisao sam već nedavno na ovome mjestu), odnosno koktelima spravljenih od njih, posluženi su sitni zalogaji morskih delicija, dok nas je u sali potom čekala večera s jelima na temu grappe.
Meni je započeo gratiniranim jakopskim kapicama na kremi od leće i Grappe Nonino Monovitignio Chardonnay (12 mjeseci odležana u barrique bačvicama) te bundevom pečenom u foliji (prateće vino: Biancosesto 2016 La Tunella) i rižotom s tartarom od škampa, poprskan Grappom Nonino Monovitignio Chardonnay (sprejevi s monosortnim grappama, kojima se dovršava jelo pred gostom uvedeni su u ponudu Nonina 2017), nakon čega je slijedio osvježavajući predah u obliku sorbeta od đumbira s Nonino GingerSpiritom.
Za glavno jelo poslužena je teletina flambirana Grappom Nonino Riserva AnticaCuvée (odležana 5 godina u barrique bačvicama), s pireom od repe, čipsom od topinambura i hrskavim špinatom (prateće piće: Grappa Nonino Riserva AnticaCuvée).
Za desert je na trpeze stigao prigodni čokoladni kolač L'Opera & La Grappa Nonino Riserva aged 8 years (njega je u čašicama pratila ista grappa). Meni je završio tradicionalnim prhkim slatkišem Dolci di Carnivale (fritule i kroštule, odnosno poderane gaće), uz što su posluženi Grappa i Ue Nonino Monovitigno Gran Riserva te Amaro Nonino Quintessentia.
Sve ovo svakogodišnji je impresivni uvod u dan dodjele Nagrada Nonino, spektakla u svečano uređenoj glavnoj dvorani destilerije. Pokroviteljstvo priredbe i podatak da je sve poteklo od Nagrade Nonino Risit D'Aur ukazuje na to da dodjela Nagrade Nonino nije samo kurtoazna svečanost i promotivni alat slavne robne marke, već i praznik grappe te lokalnih jela i vina. Prilikom dolaska na priredbu, u predvorju nas je dočekala prava gozba nepreglednog niza furlanijskih specijaliteta, predvođenih vrhunskim pršutom San Daniele (lokalno ime „Persùt San Danêl“), sjajnom domaćom šunkom, koja se posluživala topla s hrenom te nekoliko vrsta kobasica lokalnih majstora te suhomesnate discipline. Naravno, sve je praćeno Noninovim grappama, amarom te novitetima – BotanicalDrinkom i Nonino GingerSpiritom, kao i koktelima od tih pića, bez obzira što je bilo tek 11 sati ujutro. Ozračje je dodatno naelektriziralo i prisustvo brojnih poznatih osoba te izravno uključenje nacionalne TV kuće RAI i njegova radija, kao i lokalnih televizijskih i radijskih postaja.
Svečano otvorenje priredbe s orkestrom, zborovima i plesačima, održani govori te ceremonija dodjele nagrada, bili su iznimno impresivan spektakl koji me, premda sam ga vidio već više puta, ponovo oduševio. Nakon svega prionulo se na ručak, koji je uvijek sastavljen od tradicijskih furlanijskih jela. Ovaj put početak je pripao lokalnom sirnom specijalitetu frico te pršutu San Daniele s muštardom od smokava. Potom je poslužena krema od palente na rastopljenom maslacu s mljevenim čvarcima, sve preliveno rastopljenim sirom asino (praćen koktelom iznenađenja od đumbira) te zapečena glazirana svinjska rebrica marinirana u grappi Nonino Monovitignio Merlot, poslužena na mladome kelju. Sve je popratilo vino od sorata ribolla gialla i merlot iz podruma različitih proizvođača regije Friuli Venezia Giulia te redom specijaliteti grappe Nonino – Grappa Nonino Monovitigno Picolit, Grappa Nonino Monovitigno Merlot, dok je Grappa Nonino Cru Monovitigno Ribolla gialla poslužena uz poznati talijanski slatki specijalitet – torrone.
Za one koji ne znaju, torrone je vrst nugata što nastaje od meda, šećera, bjelanjaka i prženih lješnjaka. Za prigodu dodjele Nagrada Nonino, svakoga siječnja 86-ogodišnji majstor te slatke delicije, Giovanni Verdese, vlasnik slastičarnice Canelin u mjestašcu Visone kod Alessandrije pripremi veličanstveno veliki blok torronea kojeg na pozornici tradicionalno sjekirom raspolovi Benito Nonino. Potom svi imaju prilike kušati taj nenadmašni torrone, za koji dobri poznavatelji tog specijaliteta kažu da je daleko najbolji u svijetu. Lako sam se složio s njima i svake godine dam nemalog obola u uživanju u Giovannijevu remek-djelu i siguran sam da je ta delicija vrijedna zasebne posjete Visoneu, samo da bi se vidjelo kako nastaje Verdeseov torrone (ali i kući ponijelo dovoljnu količinu uzoraka, jer se tog slatkog favorita prepunog najfinijih sicilijanskih lješnjaka jednostavno teško nasititi).
Nastavilo se neizbježnim carnivaleom (furlanski crostui di carnivâl), flambiranim palačinkama s Amarom Nonino Quintessentia, Lindovim pralinama punjenim Grappom Nonino Monovitigno Moscato i slasnim marron glacéima, čiju glazuru oplemenjuje Grappa Nonino Vendemmia Riserva 18 mesi. Gozba je zapečaćena plesom uz glazbu uživo i toskanske cigare uz grappe Grandi Riservi Nonino (s ledom i čiste) te punčem od Amara Nonino Quintessentia.
Već sam više puta na ovome mjestu spomenuo da grappa Nonino zaslužuje pažnju svakog gurmana koji znade cijeniti fina pića, a za nas je sreća što je ta robna marka nedavno dobila i vrlo agilnog distributera za Hrvatsku, pa ćemo sada profinjene grappe Nonino imati prilike sve češće susretati u ponajboljim domaćim restoranima, pogotovo onih iz udruge JRE, koja je sklopila sponzorski ugovor s tvrtkom Nonino. To ujedno znači da će se širi izbor grappa Nonino naći i u vinotekama i boljim delikatesama te će svaki ljubitelj vrhunske kapljice moći stvarati i nadopunjavati svoju kolekciju jednosortnih grappa i riservi.
Da se radi o proizvodima čiju su kvalitetu prepoznali brojni znalci širom svijeta potvrđuje i činjenica da Nonino danas polovicu svoje proizvodnje prodaje u Italiji, a drugu polovicu širom svijeta, u ukupno više od 70 zemalja, među kojima posebno mjesto zauzimaju Njemačka, Austrija i Švicarska, ali sve više i Sjedinjene Države i Kanada, pa je budućnost robne marke doista svijetla.
U svemu posebnu ulogu igra i Premio Nonino, nagrada kojom se slave najveći intelektualci svijeta, velikani misli koji su se, eto, zahvaljujući Noninu dotakli i grappe. U prethodnim izvještajima s dodjele Nagrade Nonino već sam citirao kineskog pisca Moa Yana, dobitnika Međunarodne nagrade Nonino 2005 (Grappa je destilat vrlo specifična karaktera, jer u sebi posjeduje beskrajni entuzijazam obitelji Nonino, kao i romantičnu strast koja uz to ide) te Petera Brooka, jednog od dobitnika Noninove nagrade Velikan našeg doba (Mislim da se na Nagradi Nonino događa jedan čudesan susret, na mjestu gdje je kapnula prva kaplja grappe…), a sada ću dodati samo to da je ovogodišnji dobitnik Međunarodne nagrade Nonino, Juan Octavio Prenz, kad sam ga pitao bi li se i u narednom životu bavio pisanjem odgovorio – Vjerojatno. A možda bih se bavio grappom. To je vrlo plemenit, lijep i unosan posao.
.jpg?1548848148)
