FOTOGRAFIJE: DAMIR FABIJANIĆ
Sa zakašnjenjem sam čuo tužnu vijest o odlasku Pina Kuhara.
U ovakvim prilikama, kad želimo iskazati koliko nam bliska bila osoba koja je umrla, obično to (nehotice) ispadne priča o sebi, a ne o onom o kome želimo pisati.
Pina Kuhara upoznao sam davne 2000-te kad sam inicirao serijal o hrvatskim namirnicama u domaćem izdanju Playboya. Upoznali smo se u Žminju gdje je za članak o istarskim pršutima nabavio senzacionalan pršut za fotografiranje (i degustaciju) našoj ekipi - Bakaloviću, Lukežu i meni.
Životni putevi, a naročito moje pokretanje časopisa, spojili su nas u brojne susrete u njegovoj konobi još davno prije nego je službeno otvorio konobu Puli Pineta.
U Iće&piće (No 2, svibanj 2007.) započeli smo našu suradnju u rubrici Tradicijska kuhinja sa sjajnom temom kavarskog panina https://www.iceipice.hr/hr/clanak/kavarski-panin. Istarsku supu obradili smo u No 5 u prosincu 2007. https://www.iceipice.hr/hr/clanak/supa-kraljica#istarska-supa
Naše druženje uz iće&piće postalo je učestalije, a planovi sve veći. Počeli smo konkretne razgovore o knjizi o istarskoj kuhinji (podijeljenoj na kopno-more) u kojoj bi Pino (logično) pokrio temu kopna. Počeli smo razrađivati detalje, pripremali se za organiziranje fotografiranja vazmenog doručka, špalete…, ali nikad nismo ostvarili, uvijek je nešto bilo hitnije, a nama se činilo da imamo vremena dovijeka.
