Idućega dana razdvojila se skupina chefova od nas novinara. Oni su otišli u Eger radi pripreme za završnu gala večeru koja je priređena dan poslije, dok smo mi odsjeli u nedalekom Nomad Hotel & Glampingu.

U sjeveroistočnom dijelu Mađarske, gdje se krajolik lagano pretvara u valovite brežuljke i vinograde, nalazi se jedno od najposebnijih mjesta za boravak u regiji – Nomad Hotel & Glamping. Smješten u mirnom selu Noszvaj, taj boutique hotel i glamping koncept nudi savršenu kombinaciju prirode, dizajna i opuštene elegancije.

Nomad nije klasičan hotel, već - doživljaj. Okružen šumom i vrtovima, prostor odiše rustikalnim šarmom, ali uz pažljivo osmišljene detalje koji ga čine modernim i udobnim. Posebno se ističe glamping dio – kombinacija bubble šatora, drvenih kućica i bungalova, sve skriveno među drvećem, što pruža osjećaj potpune izolacije, ali bez odricanja od komfora.

Interijeri hotela kombiniraju vintage komade, prirodne materijale i toplu paletu boja, stvarajući atmosferu koja poziva na usporavanje. Tu dani prolaze uz knjigu kraj bazena, šetnje prirodom ili jednostavno uživanje u tišini, što je prava rijetkost u današnjem tempu putovanja.

Noszvaj je ujedno i odlična baza za istraživanje regije oko Egera, poznate po vinima i baroknoj arhitekturi, što Nomad čini idealnom stanicom na putovanju kroz ovaj dio zemlje.

U sklopu hotela nalazi se i restoran Trakta, koji je sam po sebi razlog za dolazak. Filozofija kuhinje temelji se na lokalnim i sezonskim namirnicama, često nabavljenima od malih proizvođača iz okolice. Jelovnik je inspiriran tradicionalnom mađarskom kuhinjom, ali interpretiran na suvremen način. To znači da su jela jednostavna na prvi pogled, ali slojevita okusima, poput sporo pečenog mesa, svježih povrtnih kombinacija i domaćih deserata koji podsjećaju na djetinjstvo, ali s modernim „štihom“. Tu smo ručali i večerali toga dana te doručkovali i ručali narednoga.

Ambijent restorana prati ostatak hotela - opušten, topao i nenametljivo elegantan. Večera u Trakti nije samo obrok, već produžetak cijelog doživljaja Nomada – polagan, promišljen i autentičan.

Dan prije i jutro na dan završne gala večeri, Nomad Hotel & Glamping poslužio nam je i kao polazišna točka za više izleta u okolici. Tako smo posjetili nedaleku vinariju i podrum Thummerer, gdje su nas domaćini počastili i ručkom.

Jjedinstvenost vinarije Thummerer leži u predanosti, svrsishodnom napornom radu i zajedničkom uspjehu nekoliko generacija. Od 1984. taj obiteljski posao obrađuje vinograde i proizvodi vino u vinskoj regiji Eger. Žu međuvremenu, imanje je stalno raslo i sada se prostire na 100 hektara. Od 2013. vinarija proizvodi i tradicionalna pjenušava vina. Zahvaljujući generacijskom znanju i tradiciji, kombiniraju tradicionalne metode s modernom tehnologijom, a inovacija igra ključnu ulogu, dok se „stari dobri načini“ čuvaju. Cilj Thummerera je održati visoku kvalitetu koja je oduvijek definirala njihov rad, čak i dok se prilagođavaju zahtjevima tržišta.

Izvorni podrum imanja od 2000 četvornih metara ručno je isklesan prije više od 100 godina u vulkansku stijenu. Godine 2004. proširen je još jednim podrumskim sustavom od 2200 četvornih metara. Stabilna klima pruža idealne uvjete za odležavanje vina, premda put do izvrsnosti započinje u vinogradu, gdje se pažljivo biraju sorte grožđa prilagođene tlu i mikroklimi te ih se bere s jednakom pažnjom. U vinariji je na raspolaganju širok izbor alata za izradu vina i pjenušavih vina dosljedne kvalitete.

„Kombiniramo tradicionalne metode s najnovijom tehnologijom. Većina bijelih vina proizvodi se redukcijskom tehnologijom i kontroliranom fermentacijom, ali nudimo i specijalitete odležane u bačvama, kao što su Chardonnay battonage i Egri Csillag Grand Superior. Naša crna vina fermentiraju 2-4 tjedna, zatim odležavaju u hrastovim bačvama godinu i pol do dvije, recimo Bikavér Classicus, Bikavér Superior, Bikavér Grand Superior…, nakon čega slijedi najmanje šest mjeseci odležavanja u boci. Neka crna vina odležavaju u barrique bačvama - Vili papa cuvée, Evoé cuvée, Tekenőháti Merlot, Selections…, dok su druga mladenačka, reduktivna i voćna, poput Sihedera“, rekla nam je Éva Thummerer, koja nas je provela podrumom.

U mjestu smo posjetili još i dva domaćinstva koja proizvode domaće proizvode za prodaju Pintérék Lekvárija i Barattoli (Andrea Lamos) te pećine u kojima su nekada živjeli ljudi (posljednja takva „kuća“ iseljena je tek početkom ovog tisućljeća). Špiljske nastambe uklesane u riolitni tuf pojavile su se na mnogim mjestima u podnožju planina Bükk početkom 19. stoljeća. Imanje u jugoistočnom dijelu sela Noszvaj danas je nenaseljeno, ali čeka posjetitelje kao umjetnički kamp.

Vrhunac naše „ekspedicije“ sjeveroistokom Mađarske predstavljala je gala večera, na kojoj su gostujući inozemni chefovi predstavili svoja jela temeljena na mađarskim sastojcima, radeći u paru s domaćim chefovima i uz pomoć polaznika ugostiteljske škole.

Temeljna ideja programa bila je pokazati da naša Mađarska može biti ne samo turistička destinacija, već i izvor inspiracije. „Gostujući inozemni chefovi, koji rado rade s lokalnim, sezonskim namirnicama u vlastitim kuhinjama, otvoreni su za učenje iz gastronomske kulture drugih zemalja, a istovremeno dijele i vlastitu perspektivu“ sažeo je ideju László Ruprecht.

Gala večera u lijepo uređenom prostoru za događanja u Egeru bila je pažljivo osmišljeno gastronomsko putovanje kroz sjeveroistočnu Mađarska, u kojem su se susreli lokalni sastojci, međunarodne tehnike i autorski potpisi renomiranih chefova. Svaki slijed bio je rezultat suradnje gostujućih i domaćih chefova, uz pomno odabrane vinske parove koji su dodatno naglasili karakter jela.

Večera je započela reinterpretacijom mađarske tradicije - bogatom paštetom od mangalice, oplemenjenom suptilnom slatkoćom meda i poslužena uz prozračni lángos s provansalskim aromama. Kontrast tekstura i okusa uvela je goste u večer koja spaja poznato i neočekivano. Jelo su pripremili Franck Mathieu, francuski chef poznat po modernim interpretacijama klasične kuhinje i Riz Tamás, čija smo jela već upoznali u restoranu Mirage. Prateće vino bilo je St. Andrea Rosé Pezsgő.

Lagani, gotovo poetski slijed u kojem svježi sir služi kao neutralna baza za igru sezonskog bilja i voća iz vrta, obogaćen je neočekivanim indijskim začinima. Jelo je istovremeno donijelo svježinu i dubinu začina, čineći neobičnu ravnotežu i naglašavajući prirodnu slatkoću i kiselost te egzotični element sastojaka. Za indijski „štih“ pobrinuo se Atul A. Gokhale, indijski chef i profesor kulinarstva s fokusom na održivu gastronomiju, uz pomoć Dávida Tótha, mladog mađarskog chefa iz restorana Trakta (resort Nomad), usmjerenog na sezonalnost i lokalne proizvode. Slijed je lijepo sparen s vinom Gál Tibor Egri Csillag 2025.

Naredni slijed spojio je srednjoeuropsku riječnu ribu s azijskim utjecajima - nježna jesetra uronjena je u aromatični laksa nagi (riblja laksa), dok je pjena od limunske trave jelu dala svježinu i egzotičan karakter. Azijski utjecaj zasluga je Aarona Wong Chee Yeeja, malezijskog chefa sa singapurskom adresom, koji spaja azijske okuse s modernim tehnikama, kojemu je asistirao Péter Pataky, chef kojeg smo upoznali u lokalu Horgonyzó Kisvendéglő, inače poznat po inovativnim pristupima ribi. Jelo je odlično popratilo vino St. Andrea Örökké 2024.

Intenzivan i dubok slijed, u kojem su se susreli janjetina i mangalica, povezani aromom češnjaka. Jelo je istražilo bogatstvo masnoće i teksture, uz sofisticiranu ravnotežu snage i elegancije. Za sve se pobrinuo Rubén Sánchez Camacho, španjolski chef inspiriran mediteranskim okusima i modernim tehnikama, u suradnji s Ádámom Pohnerom, jednim od najistaknutijih suvremenih mađarskih chefova nove generacije, koji je za nas kuhao u dvorcu Füzérradvány. S kombinacijom je spareno vino Szepsy Úrágya Furmint 2022.

U nastavku, rustikalni korijeni mađarske kuhinje podignuti na visoku gastronomsku razinu - sporo spravljen obraz mangalice, intenzivna krvavica i blagi svježi sir stvorili su kompleksnu, gotovo nostalgičnu kompoziciju. Bila je to zasluga Johna Higginsa, britanskog (škotskog) chefa i edukatora s bogatim međunarodnim iskustvom (između ostaloga, bio je i chef u Buckinghamskoj palači), kojemu je asistirao János Macsinka, pionir moderne mađarske kuhinje i promotor lokalnih sastojaka, čiju smo sjajnu kuhinju imali prilike upoznati u njegovu restoranu Macok. Vino za taj slijed bilo je primjereno - Gál Tibor Bikavér 2022.

Na koncu glavnih jela stigla je divljač u elegantnom izdanju - savršeno pečen jelenji file, kojeg je pratila redukcija šumskog bobičastog voća, evocirajući okuse i mirise okolnih šuma. Jelo je osmislio Kristian Vuojärvi, finski chef poznat po nordijskom pristupu divljim sastojcima, u paru s Ádámom Darabom, mađarskim chefom koji istražuje prirodne okuse i sezonske kontraste, u čijim smo jelima uživali u restoranu Vegallomas Bistro u Miškolcu. Slijed je bio sparen s vinom St. Andrea Merengő 2022.

Završni slijed je hommage prirodi regije - desert nazvan „Natura sjeveroistok“, koji je svojom teksturom, aromom i vizualnom prezentacijom interpretirao sjeveroistočnu Mađarsku. Suptilan, aromatičan i konceptualan, zaokružio je cijeli doživljaj. Zasluge idu Krisztini Daka-Tóth, slastičarki poznatoj po prirodom inspiriranim desertima. Desert je pratilo slatko vino Szepsy 6 puttonyos aszú 2019.

Sveukupno, gala večera nije bila samo niz sljedova, već dijalog kultura, tehnika i terroira, doživljaj koji savršeno utjelovljuje suvremenu gastronomsku scenu sjeveroistočne Mađarske.