Konac siječnja za mene uvijek znači odlazak na dvije priredbe koje se nastavljaju jedna na drugu – najprije svečanost Nagrada Nonino u Udinama tijekom posljednjeg vikenda u mjesecu, a potom prva tri dana idućega tjedna kongres Madrid Fusión u Madridu. Premda to zahtijeva dosta napora, taj kraj siječnja uvijek dočekam s veseljem jer se na oba mjesta, uz brojne intervjue koje obavim, dogode različite zanimljive stvari, susreti sa starim prijateljima i znancima, a nota bene, dobro se i jede i pije.
Nakon što je prošle godine posebnost priredbe Nagrade Nonino i glavni razlog za slavlje bio 50. rođendan prve monosortne grappe u povijesti, one izašle u prosincu 1973. iz destilerije Nonino, ovoga puta slavila se jedna druga, jednako vrijedna, obljetnica – 50 godina same Nagrade Nonino. Ujedno, priredba je bila posvećena prošle godine preminulome Benitu Noninu, talijanskom „ocu grappe“, čija je obiteljska destilerija uzdigla nekad grubo piće u vrhunski napitak.
Red je stoga podsjetiti da je ime Nonino vjerojatno najvažnije u svijetu grappe, odnosno povijesti tog pića. Naime, obitelj Nonino najzaslužnija je za njegovu promociju iz grube žestice ruralnoga područja u profinjeno piće koje staje uz bok probranim viskijima, konjacima, rumovima i ostalim klasicima svijeta destilata.
Grappa je, zna to svaki ljubitelj finih pića, talijanska komovica koja nastaje od nusproizvoda vina, odnosno komine – kožica bobica grožđa, sjemenki te nešto preostale pulpe i soka. To je piće u Italiji, spomenuo sam već, dugo imalo reputaciju seljačke „rakijetine“ sklepane od ostataka koji nikoga nisu zanimali, pa se govorilo o „siromaškom destilatu od otpadaka iz vinskih bačava“, odnosno „grubom piću za sirove muškarce“.
No, sve se to naglavačke izmijenilo početkom 70-ih, kada su proizvođači grappe počeli preispitivati čitav koncept tog pića, izboljšavati ga i, napokon, pretvorili u cijenjen i luksuzni manufakturni proizvod. Čitav trend nije bio isforsiran niti prolazan, pa je butik grappa brzo pronašla svoje mjesto među najcjenjenijim žestokim pićima svijeta.
Jednu od glavnih uloga u spomenutoj revoluciji odigrala je baš robna marka Nonino. Naime 1973, Benito Nonino i njegova supruga Giannola, četvrta generacija te obiteljske destilerije stvorili su ono što će postati standardom u svijetu luksuzne grappe – piće koje nije proizvedeno od bilo kojeg dostupnog grožđa, već od grožđa jedne sorte. Prva grappa koju su proizveli po tome principu bila je ona od malo poznate lokalne sorte picolit.
Ta jednosortna grappa postala je takva senzacija da su danas gotovo sva vodeća imena u svijetu tog pića posvećena upravo takvoj vrsti, i proizvode nevjerojatan raspon jednosortnih grappa. Danas je Picolit još uvijek jedna od perjanica ponude Nonina, a prodaje se u iznimno delikatnoj boci – maloj staklenoj kugli s uskim cilindričnim grlom. Grappa u njoj jednako je profinjena kao i njezina ambalaža, jer je Nonino sinonim za strogu, asketsku eleganciju koja ide do same krajnosti.
Nakon picolita, među monosortnim grappama Nonina pojavile su se mnoge druge – one od rebule, fragolina, muškata, schioppettina, merlota, chardonnaya… Sljedeći korak bile su odležane grappe, odnosno riserve, kao što je primjerice Chardonnay Barrique Antica Riseva. Odležavanje grappe Nonino odvija se potpuno prirodno, isključivo u barrique bačvicama, novim i onim u kojima je čuvan sherry (izuzev nekih posebnih serija, kao što je, recimo, Gran Riserva Picolit, u bačvama od sauternesa) i bez dodatka boja. Grappa se, također njeguje godinama (postoje verzije od 5, 10, 14, 18, 19 i 26 godina starosti).
Ako se prošle godine slavilo pola stoljeća te monosortne grappe, ove je godine isti jubilej bio usmjeren na Nagrade Nonino, jedinstvenog marketinškog alata koji je s vremenom stekao i svjetsku slavu na području jedne od nagrada koje dodjeljuje svake godine – Međunarodna nagrada Nonino, koja odaje počast pojedincima s područja književnosti.
Nagrade Nonino svoj su put započele 1975, utemeljenjem nagrade za poboljšanje ruralne civilizacije. Naime, nakon što su 1. prosinca 1973. Benito i njegova supruga Giannola revolucionirali način proizvodnje i uveli jednosortnu grappu u Italiji i cijelome svijetu, stvarajući Monovitigno® Nonino, zasebno destilirajući kominu grožđa picolit, 1975, tragajući za starim autohtonim furlanskim sortama vinove loze za destilaciju svoje komine, otkrili su da najreprezentativnije od njih - schioppettino, pignolo i tazzelenghe ubrzano izumiru. Još iste godine, 29. studenog, s ciljem „poticanja, nagrađivanja i službenog priznavanja starih autohtonih furlanskih sorti vinove loze“ te očuvanja bioraznolikosti teritorija, uspostavili su Nagradu Nonino Risit d’Aur Prize – Zlatni čokot.
Godine 1977, s jasnim ciljem isticanja trajne aktualnosti ruralne civilizacije, Nagradi Nonino Risit d’Aur pridružuje se Književna nagrada Nonino koja će od 1984. biti upotpunjena međunarodnom sekcijom, predviđajući tijekom godina čak 6 dobitnika Nobelove nagrade. Naime, šest dobitnika te nagrade Nonina poslije je osvojilo i Nobelovu nagradu, čime su Nagrade Nonino stekle nadimak „pretskazatelja Nobelove nagrade za književnost“.
Potom je 30. siječnja 2010, na prijedlog slavnog dirigenta Claudija Abbada, nagrada Nonino Risit d'Aur dodjeljena Manos Blancasu iz Venezuele, zboru u kojem hendikepirana djeca i adolescenti komuniciraju integrirajući se s orkestrima i zborovima. Iste godine, obitelj Nonino osnovala je, u čast Claudija Abbada, zbor Manos Blancas s djecom iz Furlanije, prvi takav nastao izvan Venezuele.
U međuvremenu, Nagrade Nonino povećale su se na četiri kategorije. Uz izvornu Nonino Risit d’Aur i već spomenutu Međunarodnu nagradu Nonino, sada uključuju još i Nagradu Nonino te Nagradu „Velikan našeg vremena“.
Ove godine, Nagradu Nonino Risit D’aur osvojio je Ben Little i pignolo, čime se željelo skrenuti pozornost na razloge njezina nastanka i na dragocjene autohtone furlanske sorte vinove loze koje su sedamdesetih godina prošlog stoljeća bile na rubu izumiranja, i to jednostavno stoga što njihova imena nisu bila uvrštena među ovlaštene sorte vinove loze u regiji. Giannola i Benito Nonino 1975. osnovali su tu nagradu namijenjenu vinogradarima i ampelografskim studijama te započeli birokratski postupak za dobivanje ovlaštenja zajednice za uzgoj pignola, schioppettina i tazzelenghea, kojima se pridružila i ribolla gialla. Za izdanje 2025. nagradu Nonino Rist d’Aur dodjeljena je Benu Littleu i sorti vinove loze pignolo. Irac rođenjem i Furlanac posvojenjem, Ben se zaljubio u tu drevnu furlansku sortu loze i posvetio joj godine proučavanja i istraživanja, studija koje je sakupio u samoizdatoj knjizi „Pignolo - uzgoj nevidljivog“. Godine 2023. osnovao je Udrugu Pignolo Friuli Venezia Giulia, koja je s više od 34 aktivna člana najveća udruga vinara u regiji, s ciljem ujedinjenja energije vinara, istraživača i entuzijasta legendarnog pignola te njegove promocije u cijelome svijetu.
Međunarodna Nagrada Nonino 2025 pripala je Michaelu Krügeru, njemačkome književniku i izdavaču, autoru koji uvijek ima toliko toga za reći o životu i povijesti. „Čitajući ono što on piše, otkrivamo da su to i naši vlastiti osjećaji i misli, premda nam ih on mora otkriti u svojim člancima, romanima i kratkim pričama, u svojim pjesmama, da ih učinimo svojima i da otkrijemo da je on taj koji ih izvlači iz nas i da smo, čitajući njegove radove, postali malo više svoji“.
Nagrada Nonino 2025 ove je godine otišla u ruke Dominiquea de Villepina, diplomata, znanstvenika i intelektualca, kojeg krasi plemeniti glas visoke moralne vrijednosti. Od vremena svog povijesnog govora u Vijeću sigurnosti UN-a 2003, svojim lucidnim i hrabrim reakcijama na događaje koji obilježavaju naše vrijeme, od Ukrajine do Izraela, Gaze i šire, jasno, bez burne polemike, razjašnjava cijelu dramatičnu međunarodnu situaciju. Njegov je živ apel da se ne pomirimo s neizbježnošću rata i uporabe sile zapravo pozivanje na dužnost istine pred strašnim događajima koji se odvijaju na mnogim mjestima na planetu. Kontinuirano pozivanje na pravo i dužnost znati što se događa, a ne skretati pogled i pronaći diplomatski način rješavanja sukoba snažan je apel univerzalnoj savjesti koja je sposobna prepoznati da je tragedija nekih zapravo tragedija cijelog čovječanstva. I konačno, njegov je glas i apel na djelovanje, znanje i savjest prepoznavanja ljudskosti koja nas spaja.
Nagrada „Velikan našeg vremena“ pripala je Germaine Acogny, umjetnici koja se drži majkom suvremenog afričkog plesa, neumornoj aktivistici koja je dala ogroman doprinos noseći svoju umjetnost diljem svijeta nastupima i osnivanjem škola plesa. „Kada Madame Acogny pleše na obali ili među drvećem u šumi, njezino tijelo postaje molitva. Perzijski mistični pjesnik Rumi je napisao: Tko god poznaje moć plesa, prebiva u Bogu. Ples je božanska radost i Germaine Acogny je ples“, kaže se u objašnjenju žirija.
