Nakon što se 2022. dodjela nagrada Nonino održala u svibnju, s gotovo dvije i pol godine razmaka od prethodne, zbog odlaska triju generacija članova obitelji Nonino 2020. u San Francisco na primanje nagrade „Spirit Brand/Distiller of the Year 2019“ organizacije Wine Enthusiast Wine Star, a potom i izbijanja pandemije, ove se godine ta tradicionalna prirdba napokon vratila u svoj uobičajeni termin posljednjega vikenda u siječnju.

Bio je to povod da se ponovo uputim prema Udinama nasvečanost Nagrada Nonino, koja postoji od 1975. i koju prati i čitav niz gurmanskih doživljaja, svih osmišljenih oko najraznovrsnijih plemenitih grappa domaćina, manufakturne obiteljske destilerije Nonino. Poziv na svečanost stigao mi je od obitelji Nonino - Giannole i Benita, kao najstarije generacije, te njihove tri kćeri Antonelle, Christine i Elisabette, koji zajednički vode tu obiteljsku tvrtku što se svojim profinjenim grappama proslavila u čitavu svijetu.

Ako nekoga treba podsjetiti, ime Nonino vjerojatno je najvažnije u svijetu grappe, odnosno povijesti tog pića. Naime, obitelj Nonino najzaslužnija je za njegovu promociju iz grube žestice ruralnoga područja, nekada namijenjene isključivo pijancima, u profinjeno piće koje staje uz bok probranim viskijima, konjacima, rumovima i ostalim klasicima svijeta destilata.

Grappa je, zna to svaki ljubitelj finih pića, talijanska komovica koja nastaje od nusproizvoda vina, odnosno komine – kožica bobica grožđa, sjemenki te nešto preostale pulpe i soka. To je piće u Italiji, spomenuo sam već, dugo imalo reputaciju grozomorne žestice i seljačke „rakijetine“, sklepane od ostataka koji nikoga nisu zanimali, pa se govorilo o „siromaškom destilatu od otpadaka iz vinskih bačava“, odnosno „grubom piću za sirove muškarce“.

No, sve se to naglavačke izmijenilo početkom 70-ih, kada su proizvođači grappe počeli preispitivati čitav koncept tog pića, izboljšavati ga i kad su ga, napokon, pretvorili u cijenjen i luksuzni manufakturni proizvod. Čitav trend nije bio isforsiran niti prolazan, pa je butik grappa brzo pronašla svoje mjesto među najcjenjenijim žestokim pićima svijeta.

Jednu od glavnih uloga u spomenutoj revoluciji odigrala je baš robna marka Nonino. Naime 1973, Benito Nonino i njegova supruga Giannola, četvrta generacija te obiteljske destilerije stvorili su ono što će postati standardom u svijetu luksuzne grappe – piće koje nije proizvedeno od bilo kojeg dostupnog grožđa, već od grožđa jedne sorte. Prva grappa koju su proizveli po tome principu bila je ona od malo poznate lokalne sorte picolit.

Ta jednosortna grappa (postat će poznata pod zaštićenim imenom 50) postala je takva senzacija da su danas gotovo sva vodeća imena u svijetu tog pića posvećena upravo takvoj vrsti, i proizvode nevjerojatan raspon jednosortnih grappa. Danas je Picolit još uvijek jedna od perjanica ponude Nonina, a prodaje se u iznimno delikatnoj boci – maloj kugli s uskim cilindričnim grlom. Grappa u njoj jednako je profinjena kao i njezina ambalaža, jer je Nonino sinonim za strogu, asketsku eleganciju koja ide do same krajnosti.

Nakon picolita, među monosortnim grappama Nonina pojavile su se mnoge druge – one od rebule, fragolina, muškata, schioppettina, merlota, chardonnaya… Sljedeći korak bile su odležane grappe, odnosno riserve, kao što je primjerice Chardonnay Barrique Antica Riseva. Odležavanje grappe Nonino odvija se potpuno prirodno, isključivo u barrique bačvicama, novim i onim u kojima je čuvan sherry (izuzev nekih posebnih serija, kao što je, recimo, Gran Riserva Picolit, u bačvama od sauternesa) i bez dodatka boja. Grappa se, također njeguje godinama (postoje verzije od 5, 10, 14, 18, 19 i 26 godina starosti).

Posebnost priredbe Nagrade Nonino i glavni razlog za slavlje ove je godine bio 50. rođendan prve monosortne grappe u povijesti, one izašle u prosincu 1973. iz destilerije Nonino. Dodjela nagrada Nonino, samo mjesec dana poslije tog velikog jubileja bila je sjajna prilika za slavlje, kao i povod za velike torte s 50 svijećica koje su krasile dvije priredbe. Prva je održana u Borgo Noninu, domu obitelji Nonino, u Percotu, mjestašcu nedaleko Udina.

Borgo Nonino, u srcu istoimene destilerije, okružen vinogradima, šumama i podrumima za odležavanje, fascinantno je mjesto savršeno osmišljeno između modernosti i tradicije. Zgrada, djelomično zaštićena od strane Ureda za likovnu umjetnost u Udinama, datira iz 18. stoljeća i sastoji se od sedam zgrada koje su se prije koristile kao stanovi i pomoćne poljoprivredne prostorije. Konzervativna restauracija omogućila je staroj kući sačuvati svoj izvorni izgled, zadržavajući karakteristične značajke interijera. Atrij, s pogledom na vrt, nudi impresivno iskustvo, a boje i mirisi prirode koji ga prožimaju, omogućuju već od samog ulaska uklapanje u opuštajući ritam prirode. Prizemlje nudi male bisere pučke ljepote, a zajednička nit prostorija krije se u detaljima vezanim uz teritorij i umijeće destilacije, poštujući tradiciju i kulturu te, ujedno, dajući kući novi život. Tu su, zatim, fogolar (ognjište), zbirka bakrenih kalupa, svjetiljke ukrašene ručno izvezenim lanenim tkaninama, antikne slike i na kraju gospodareva soba.

Na tom se mjestu, večer prije glavne priredbe, okupio uži krug prijatelja obitelji Nonino, a večeru je priredio Emanuele Scarello, chef dobro poznatoga restorana Agli Amici iz mjesta Godia u okolici Udina, kojeg krase dvije Michelinove zvjezdice, a koji svoju ispostavu ima i u našemu Rovinju. Scarello je ponudio meni koji je sadržavao njegove verzije tradicionalnih furlanskih jela. Nakon brojnih sitnih zalogaja, koji su posluženi u salonu uz koktele spravlenje od Noninovih specijaliteta, u elegantnoj nam je blagovaonici najprije poslužen dvostuko reduciran pileći temeljac s Amarom Nonino Quintesentia i koricom naranče, a potom i juha od bundeve s dimljenom ricottom i vrhnjem (pratila ju je Ribolla Gialla 2019, Damijan Podversic).

Slijedili su njoki od krumpira iz Godije (vrsta kennebec) s parmezanom i morchijom (otopljeni maslac s prženim kukuruznim brašnom), spareni s koktelom „Italiano“ (temelj grappa od muškata) te, kao glavno jelo, kuhani gusji batak, celer i hren (Rosso Miani 2020, Colli Orientali del Friuli). Sve je završilo originalnom Sacher totrom, za ovu prigodu posebno naručenom iz Beča (Gran Riserva Grappa Cru Nonino Monovitigno Picolit, 10 godina odležana u bačvama od sauternesa) te sitnim slatkim delicijama. Naravno, nije nedostajalo ni originalne furlanske glazbe uživo niti plesa.

Idućega jutra, nekoliko se stotina uzvanika okupilo u posebno svečano uređenoj destileriji Nonino u Percotu. Uživalo se u koktel brunchu koji je uključivao toplu kuhanu šunku s hrenom, lokalni furlanski pršut i različite druge furlanske nareske, sve uz koktele s Noninovim pićima.

Slijedio je svečani program sa središnjom temom 50. godišnjice jednosortne grappe, dodjelom Nagrada Nonino te ručkom koji je opet osmislio Emanuele Scarello. Ove godine, nagrada Nonino Risit D’aur (Gold Vine Shoot 2024) pripala je Angelu Floramu i Cooperativi Insieme ‘Fruits Of Peace’. Angelo Floramo, akademik, povjesničar i znanstveni savjetnik knjižnice Guarneriana u mjestu San Daniele del Friuli, sam sebe voli definirati kao „sina granice“. U svojim studijskim lutanjima među najstarijim knjižnicama, selima i samostanima u Italiji i Europi uvijek je tragao za nitima koje povezuju furlansku sa slavenskom kulturom. U potrazi za zajedničkim korijenima, naišao je na zadrugu INSIEME koju su osnovale žene iz Bratunca i Srebrenice, odnosno žene iz Bosne, kako se same vole definirati, a ne kao Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Muslimani, katolici, pravoslavci, židovi... Te žene, objasnio je žiri, „dokazuju da je moguće ponovno izgraditi kolektivni identitet protiv podjela nametnutih ratom i pokrenule su proces žalovanja temeljen na prepoznavanju vrijednosti boli jednih i drugih, kao žrtve istog nasilja“.

Nagrada Nonino 2024 otišla je u ruke Ronyja Braumana iz organizacije Médecins sans frontiers (Liječnici bez granica). Rony Brauman posvetio je svoj život služenju ljudskoj patnji. Dvanaest godina bio je duša “Médecins Sans Frontières”, humanitarne organizacije osnovane u Parizu 1971. i aktivne u 75 zemalja, s osobljem koje broji više od 68.000 ljudi, a koja pruža pomoć žrtvama ratova, rasizma i represije diljem svijeta. Brauman, francuski liječnik rođen u Jeruzalemu, hrabro je osudio progon koji su pretrpjeli Palestinci, a njegove javne intervencije omogućuju nam bolje shvaćanje trenutačne tragedije koju trpi stanovništvo Gaze i Zapadne obale. “Iz tih razloga on je velika humanistička savjest našeg vremena”, rekao je žiri Nagrade Nonino. Nagradu je, putem izravnog video prijenosa, uručio slavni Edgar Morin, 102-ogodišnji francuski filozof i sociolog teorije informacija, poznat po svom radu na “složenosti misli” te po svom znanstvenom doprinosu u različitim područjima kao što su medijski studiji, politika, sociologija, vizualna antropologija, ekologija, obrazovanje i sistemska biologija.

Nagrada Master Of Our Time 2024 dodijeljena je Naomi Oreskes, američkoj povjesničarki znanosti. Postala je profesorica povijesti znanosti na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, kao i pridružena profesorica znanosti o Zemlji i planetarnim znanostima na Sveučilištu Harvard 2013. Oreskes je i svjetski poznata javna govornica s filozofskom naklonošću i ljubavlju prema književnosti. Jedna je od najznačajnijih intelektualki koja se javno angažirala o ulozi znanosti u društvu i realnosti antropogenih klimatskih promjena. Kao autorica znanstvenih i popularnih knjiga svojim je tekstovima razotkrila znanstveni konsenzus o klimatskim promjenama koje uzrokuje čovjek i skrenula pozornost na napore američkih korporacija da potkopaju to znanje. Prema riječima žirija, “ona rabi razum za borbu protiv poricanja klimatskih promjena i kampanja delegitimizacije znanosti”.

Najvažnija i najpopularnija od Noninovih nagrada - International Nonino Prize 2024 pripala je Albertu Manguelu, briljantnom piscu, nadarenom pripovjedaču, prevoditelju, kustosu i neumornome zagovorniku moći knjige i čitanja. Manguel vjeruje da su knjige ključne za naše razumijevanje samih sebe i svijeta oko nas. Svoj život posvetio je promicanju ljubavi prema čitanju i bibliotekama te stvaranju knjiga dostupnih svima. “Alberto Manguel je majstor esejističke forme, njegovo je pisanje uvijek pronicljivo, provokativno i lijepo oblikovano, ima dar za spajanje različitih kultura i perspektiva i pomaže nam da vidimo svijet na nov i neočekivan način. U našem vremenu konfuzije, sukoba i vulgarizacije kulture, Alberto Manguel se bori za duhovnost i predanost kulturi te ponavlja svoj prestiž kao istaknuta osoba u svijetu ideja i književnosti”, stoji u pojašnjenju nagrade (djela su mu prevođena i u nas).