Iće i piće

Broj 31, Srpanj 2012

vino i... portret vinara

Luka Krajančić

Josipa Andrijanić

Fotografije: Damir Fabijanić

Osobna karta podruma

Tradicija

Kako, zašto i zbog čega vino? Otok kao mjesto za život ne nudi previše izbora, reći će Luka Krajančić, rođeni Korčulanin. Otok i ja smo se izabrali, a otok nudi malo toga za biti otočanin. Ako se čovik želi afirmirati i dokazati ko čovik i bit prepoznat ko čovik od sebe samoga, a ne od drugih, mora odabrati put kojim će poći. Vino je moj put koji je na jedan način odredila geneza. Moji su se bavili vinogradima i vinom. Oduvijek sam mu bio blizu. Drugi razlog je da me vino uhvatilo na neki čudan, neobjašnjiv način. Godine 1993. Luka se vratio korijenima i tradiciji dugoj više od 500 godina. Nema sumnje da su se Luka i vino prepoznali. Jednako kao što su mnogi prepoznali njegov pošip, pa ne čudi da je postao jedan od najomiljenijih i najtraženijih.

Vinogradi i sortiment

Od današnjih 3,5 ha, 2,7 ha je naslijeđenih vinograda, a ostatak je naknadno kupljen. Dodatni 1,5 ha obrađuju i njeguju njegovi prijatelji. Naglasit će da je važno da s ljudima s kojima surađuje njeguje prijateljski odnos jer vjeruje da odlično grožđe ne jamči i odlično vino. Bitna je čista i pozitivna energija koja nas povezuje. Pošip je jedina sorta u vinogradu, a glavna i odgovorna vinogradarka je njegova mama Marija. Svoj posao obavlja s ljubavlju jer je u tom vinogradu od malih nogu. Donila ga je u dotu kad se udala za moga oca. Danas se govori da je Korčula otok za bijela vina, a susjedni Pelješac za crna. Zanimljivo je da nam Luka otkriva kako je nekada davno Korčula bila otok crnoga vina i plavca malog. Prije pojave phylloxere većina otoka bila je zasađena plavcem, a danas ga ima samo u tragovima.

Podrum, tehnologija, vina

Mali podrum u sklopu obiteljske kuće opremljen je modernom tehnologijom. U kontroliranim uvjetima postaju i nastaju njegova vina. Želio sam i uvijek želim napraviti nešto drukčije. Kod nas postoji svojevrstan negativni tradicionalizam. Svaki odmak od toga nije lako prihvatljiv. Ježina je bazni pošip koji se puni u bocu s navojnim čepom. Htio sam pokazati da je pošip pošip i ako nema plutenoga čepa. Ta se ideja rađala dugo, dugo, a onda sam 2007. imao jednu količinu vina koja je bila dosta tvrdoglava. Trebalo nam je dugo vremena da se sprijateljimo, pa kad smo se sprijateljili, rekao sam sam sebi da kad nam je tako dugo vremena trebalo za prijateljstvo, ide pod navojni čep. Prvi sam počeo raditi tehnologiju sur lie na pošipu, ali u velikim bačvama od 750 l. Godišnja proizvodnja vina je 40000 butelja od kojih najveći dio otpada na Intradu. Kako svako vino ima karakter vinara, htio sam vidjeti kakav ćemo odnos razviti plavac mali i ja. Kupio sam grožđe i probao. Svidjelo mi se. Još istražujem i eksperimentiram koji je način vinifikacije najbolji. Njega proizvodim za sebe i prijatelje.

Filozofija

Luka i vino? Kao i u svemu ostalom u životu, vodi me i drži Ljubav. Ne želim zvučati patetično, ali ljubav je najvažniji pokretač svega pa tako i u odnosu mene i vina. Pozitivna tradicionalistička strana, koja Korčulu čini upravo onakvom kakva ona jest, sastavni je dio mene. Nisam se promijenio. Ja sam kao i oni otočani prije petsto godina. Ljubav prema zemlji živi. U konačnici najveći se dio priče svede na to da vino povezuje ljude. Ako proizvodiš nešto što je poveznica velikom broju ljudi i nešto na osnovi čega ljudi mogu osjetiti tvoju kreativnost, tvoju duhovnost, pripadnost, mislim da je vrijedno pozornosti. Meni jest. Ja uživam. I živim.

Ljudi

Luka kreira i proizvodi svoja vina. U vinogradu je šefica mama Marija, a stalno je zaposleno još dvoje radnika. U malom korčulanskom mjestu Zavalatica nalaze se obiteljska kuća, podrum i moderno uređena kušaonica. U vrijeme sezone gosti svakodnevno uživaju u njegovim vinima, a prijatelji poznaju i Luku kuhara. Jela koja priprema od svježih namirnica i morskih plodova zaslužuju poštovanje, pa se pitam što bi se dogodilo da je izabrao kuharski umjesto vinskoga puta. Ili onaj poetski jer na kraju svakoga druženja kušaju se i Lukine pjesme. Tradicija, more, loze, vino i ljubav u stihu.

Budućnost

Osjećam da sam na stanovitoj prekretnici. Nisam siguran da li trebam ići naprijed i širiti se ili napraviti korak unatrag i proizvoditi još manju količinu s istih površina i tako suziti tržište, a imati isti efekt. Nezahvalno mi je govoriti o planovima za budućnost zato jer oni ovise o mnogim faktorima, a najviše o ljudima koji kreiraju ovu zemlju, a uopće nisu kompetentni za to. Oni koji bi, u ovome što radim ja i kolege vinari, trebali prepoznati potencijal, ne prepoznaju ga. A onda iz svoga neznanja vuku nelogične poteze i zapravo sputavaju u nekom velikom planiranju. Zanima me i razmišljam što će se dogoditi ulaskom Hrvatske u EU, ali se ne zamaram. Ne doživljavam EU kao neku babarogu koje se trebamo bojati. Doživljavam je kao okvir u kojem ću nastaviti raditi svoj posao. Ostajem na Korčuli. U to sam siguran. To je moj plan za budućnost. Ostalo će doći.

Vinarija Krajančić

Zavalatica 313

20273 Čara, Korčula

(020) 832 100, 098 178 2654

Pročitaj ostale članke iz broja 31, Srpanj 2012

Ostala izdanja