Zvonimir Dobrović i njegova sestra Adriana upoznali su se s japanskom kuhinjom za posjeta Japanu. Otišao sam u Japan na 8 mjeseci 2005, kad me sestra posjetila na nekoliko mjeseci. Tada smo se zaljubili u sushi. Stalno smo mislili da bi bilo dobro napraviti kvalitetan i cjenovno pristupačan sushi u Hrvatskoj. Bilo nam je važno da se ljudi u našoj zemlji nauče hraniti drukčije od onoga što proizvode pekare i sendvičima iz dućana. Trebalo je jako dugo od ideje do realizacije. Otvorili smo 21. svibnja ove godine. Zadovoljni smo lokacijom našeg bara i našim kuharom, Mariom Starmanom, koji je prije radio u Takenoku i Esplanadi. Mislim da smo dali drugi čar Zagrebu.

Naša je ideja take out sushi-bar u kojem se može i jesti. Dostavljamo u širi centar grada. Imamo strojeve (sushi robote) koji omogućuju masovnu, standardiziranu proizvodnju kako bi se mogao prodavati u dućanima, kao što se i u inozemstvu može kupiti u dućanima. Tehnološki smo spremni za širenje. Naši strojevi mogu proizvesti 3000–4000 tisuća porcija u 8 sati. To je bila osnovna premisa. Zanimljivo nam je što se u Zagrebu već otvorilo nekoliko sličnih restorana i lokala. Svaka je promocija i konkurencija dobra. Osjećam da ljudi više ne zaziru od sushija kao prije nekoliko godina kada smo htjeli ući u ovaj posao. Danas je mnogo lakša situacija. Mislim da čak ima prostora za otvaranje još mjesta s japanskom kuhinjom. Imamo razne ideje, a jedna od njih je širenje na Jadran. Zvali su nas u Zrće da radimo dostavu iduća 2 mjeseca.