Iće i piće

Premio Nonino: Nagrada Boutiqe Grappe

Velimir Cindrić

Posljednje subote u siječnju našao sam se među šest stotina uzvanika koji su se okupili u destileriji Nonino u talijanskome mjestašcu Ronchi di Percoto nedaleko Udina na svečanosti 42. dodjele ugledne literarne nagrade Nonino. Poziv je stigao od Antonelle Nonino, jedne od tri kćeri Benita i Giannole Nonino, koji zajednički vode tu obiteljsku tvrtku što se svojim profinjenim grappama proslavila u čitavu svijetu. Iako sam već prije čuo za važnost te nagrade i atraktivnost same priredbe, teško da me išta moglo pripremiti za kulturno-gastronomski doživljaj koji me čekao.

Za one koji slabije poznaju zaštitno piće Furlanije, trebam odmah napomenuti da je ime Nonino vjerojatno najvažnije u njegovoj povijesti, odnosno najzaslužnije za njegovu promociju iz grube žestice ruralnoga područja, nekada namijenjeno isključivo pijancima, u profinjeno piće koje staje uz bok probranim whiskyjima, konjacima, rumovima i ostalim klasicima svijeta destilata.

No, otkud grappa i književnost, s pravom će se zapitati svatko tko prvi put čuje za ovu robnu marku i književnu nagradu. Ta veza korijene ima u događaju iz davne 1973, kada su Giannola i Benito Nonino bili protagonisti prave revolucije u svijetu grappe, i to kako u načinu njezine proizvodnje, tako i promocije u Italiji i čitavome svijetu. Te je godine naime bračni par Nonino proizveo prvu monosortnu grappu – Monovitigno Nonino, od lokalne sorte grožđa picolit.

Dvije godine poslije, u potrazi za drevnim autohtonim furlanijskim sortama grožđa za kominu iz koje će proizvoditi svoje monosortne grappe, bračni par Nonino otkrio je da one najzanimljivije među njima – schioppettino, pignolo i tazzelenghe, nezaustavljivo odumiru. Tim se sortama brzo pridružila i nama dobro poznata rebula.

U studenome te iste 1975, da bi „stimulirali i nagradili uzgoj te službeno priznali spomenute odumiruće furlanijske sorte“, ali i sačuvali bioraznolikost lokalnog teritorija, obitelj Nonino je utemeljila nagradu koju je nazvala Nonino Risit D'Aur. Ta je nagrada 1977, s očitom namjerom da trajno istakne problematiku ruralnog prostora, nadopunjena Literarnom nagradom Nonino. Predsjednikom žirija, imenovan je talijanski pisac i filmski režiser Mario Soldati, a nagrada je 1984. dobila i međunarodnu konkurenciju. Od tada su dodijeljene 34 literarne nagrade piscima iz 23 različite zemlje, a o relevantnosti nagrade dovoljno govori podatak da je čak pet dobitnika, nakon što su primili Nagradu Nonino, ovjenčano i Nobelovom nagradom.

Danas Nagrada Nonino u sebi sadržava četiri nagrade, odnosno kategorije – Nonino Risit D'Aur Prize, Nonino Prize, International Nonino Prize i Nonino Prize Master of Our Time. U žiriju se nalaze uglednici poput neovisnog znanstvenika Jamesa Lovelocka (97 godina), kazališnog i filmskog redatelja Petera Brooka te filmskog redatelja Ermanna Olmija. Ovogodišnji dobitnici nagrada su: talijanska arheologinja Isabella Dalla Ragione (Nonino Risit D'Aur Prize), britanski profesor mediteranske arheologije Cyprian Broodbank (Nonino Prize 2017), francuski pisac Pierre Michon (Nonino International Prize) te engleski politički filozof John Gray (Nonino Prize – Master of Our Time).

Večer prije dodjele nagrada, dok su članovi žirija i dobitnici nagrada bili gosti u domu Noninovih, bio sam, kao jedini novinar, među uzvanicima na svečanoj večeri priređenoj za uski krug najvažnijih uvoznika grappe Nonino. Uz obvezni koktel dobrodošlice s grappama i Noninovim amarom, odnosno koktelima spravljenih od njih, te Spumante Brut Cuvée Dorigo, posluženi su sitni zalogaji morskih delicija, dok nas je u sali potom čekala večera s jelima na temu grappe.

Meni je započeo najcjenjenijim dijelom fileta bakalara (lombetto) u mlijeku od badema sa zelenim izdancima repe i zrakom od Grappe Nonino Monovitigno Moscato (prateće vino: Ribolla Gialla 2015 La Tunella) i rižotom s tartarom od škampa i sferificiranim perlama Grappe Nonino Vendemmia Riserva 18 mesi (praćeno istom grappom), nakon čega je slijedio predah u obliku sorbeta od vilijamovke Prirus Nonino Distillato di Pere Williams della Val Venosta. Za glavno jelo poslužena je teletina s pečenim krumpirom millefoglie (Oltre 2013 Vignaioli Specogna), a za desert prigodni čokoladni kolač L'Opera & La Riserva dei cent' anni Nonino (grappa koju gost sam pipetom ubrizga u kolač). Desert je pratio jedan veliki raritet punjen u bočice čuvenog muranskog staklara Venini – Riserva Nonino aged 14 years in barriques. Meni je završio tradicionalnim prhkim slatkišem Dolci di Carnivale (sličan našim kroštulama ili poderanim gaćama), uz što su posluženi Grappa i Ue Nonino Monovitigno e Gran Riserva.

Sve ovo nagovijestilo je da ni naredni dan, kada su se u svečano uređenoj glavnoj dvorani destilerije Nonino dodjeljivale nagrade, ništa neće biti obično. Nije moglo ni biti, jer je Premio Nonino, priredba što se tradicionalno održava koncem siječnja, ove godine bila samo uvod u cjelogodišnju proslavu 120. rođendana tvrtke Nonino.

Već pokroviteljstvo priredbe i podatak da se dvije nagrade bave baštinom Furlanije i Mediterana, dade naslutiti da dodjela Nagrade Nonino nije samo kurtoazna svečanost, već i praznik grappe te lokalnih jela i vina. Prilikom dolaska na priredbu, u predvorju nas je dočekala prava gozba nepreglednog niza furlanijskih specijaliteta, predvođeni vrhunskim pršutom San Daniele (lokalno ime „Persùt San Danêl“), naravno sve praćeno Noninovim grappama, amarom i koktelima od njih te vinom Ribolla Gialla Spumante 2012 Collavini. Ozračje je dodatno naelektriziralo i prisustvo brojnih poznatih osoba (između ostaloga, iz New Yorka je stigao i Joe Bastianich, poznati restorater i sin slavne Istrijanke Lidije Bastianich).

Nakon svečanog otvorenja priredbe s orkestrom, zborovima i plesačima, održanih govora te ceremonije dodjele nagrada, iznimno impresivnog spektakla koji je popratila nacionalna TV kuća RAI, prionulo se na ručak. Ovaj put radilo se o tradicionalnim furlanijskim jelima – skuta s mlijekom akacije i muštardom s hrenom, zatim rižoto od ječma s kuhanom šunkom (Grappa Monovitigno Picolit i Cru Nonino Vinyard Buttrio, destilirana povodom 120. godišnjice Nonina), furlanski teleći perkelt s palentom sa šafranom (Biancosesto 2015 La Tunella) i furlanska kobasica s kupusom (Oltre 2013 Vignaioli Specogna).

Niz deserata započeo je veličanstveni blok torronea, nugata što nastaje od meda, šećera, bjelanjaka i prženih lješnjaka, a koji je spravio 85-ogodišnji majstor te slatke delicije, Giovanni Verdese, vlasnik slastičarnice Canelin u mjestašcu Visone kod Alessandrije. Blok je, tradicionalno na pozornici sjekirom raspolovio Benito Nonino, a potom su svi imali prilike kušati taj nenadmašni torrone, kažu daleko najbolji u svijetu. Nastavilo se neizbježnim carnivaleom (furlanski crostui di carnivâl), flambiranim palačinkama s Amarom Nonino Quintessentia, Lindovim pralinama punjenim Grappom Nonino Monovitigno Moscato i slasnim marron glacéima s Grappom Nonino Vendemmia Riserva 18 mesi, a sve je dovršeno plesom uz sastav uživo i toskanske cigare s punčem od amara Nonino.

Već sam spomenuo da grappa Nonino zaslužuje pažnju svakog gurmana koji znade cijeniti fina pića, pa nije na odmet spomenuti neke činjenice. Što se tiče temelja, grappa je talijanski vinjak koji nastaje od nusproizvoda vina, odnosno komine – kožica bobica grožđa, sjemenki te nešto preostale pulpe i soka. To je piće u Italiji dugo imalo reputaciju seljačke rakije sklepane od ostataka proizvodnje vina, koji nikoga nisu zanimali. No, sve se to izmijenilo početkom 70-ih, kada su proizvođači grappe počeli preispitivati čitav koncept tog pića i osmislili boutique grappu, koja se brzo pridružila najcjenjenijim žestokim pićima svijeta.

Jednu od glavnih uloga u spomenutoj revoluciji odigrala je baš robna marka Nonino. Naime 1973, Benito Nonino i njegova supruga Giannola, četvrta generacija te obiteljske destilerije stvorili su ono što će postati standardom u svijetu luksuzne grappe – piće koje nije proizvedeno od bilo kojeg dostupnog grožđa i nekontrolirane mješavine, već od grožđa jedne sorte. Ta jednosortna grappa (postat će poznata pod zaštićenim imenom monovitigno) postala je takva senzacija da su danas gotovo sva vodeća imena u svijetu tog pića posvećena upravo toj vrsti, i proizvode nevjerojatan raspon jednosortnih grappa.

Dinastiju grappe Nonino započeo je 1897. Orazio Nonino, kada je utemeljio destileriju u selu Ronchi di Percotto, nedaleko Udina, tamo gdje se ona nalazi i danas. Posao su unaprijedili njegovi nasljednici Luigi i Antonio te, konačno, Benito sa suprugom Giannolom, bračni par koji danas posao vodi sa svoje tri kćeri – Cristinom, Antonellom i Elisabettom.

Da bi proizveli vrhunsku grappu, Benito i Giannola morali su osigurati najsvježije moguće sirovine, i to odmah po prešanju grožđa. U Noninu je proizvodnja i dan danas potpuno manufakturna, a nadziru ju 82-godišnji Benito i njegova kći Cristina.

Benito i Giannola 1884. na tržište su, kao prvi u povijesti, izbacili još jedan novitet – “Ue”, destilat od cijeloga grozda, umjesto samo od nusproizvoda proizvodnje vina, i to od najrazličitijih sorata grožđa – traminca, verduzza, muškata…, dakle piće poput nama poznate lozovače, samo što Nonino za Ue rabi potpuno zrelo, vrhunsko grožđe, dok se u nas za lozovaču u pravilu rabi nedozrelo grožđe koje nema dovoljno šećera za proizvodnju vina. To se piće ne može zvati grappa, ali je zbog svoje iznimne mekoće vrlo ugodno i pogodno za dugogodišnje njegovanje u barrique bačvama.

Nakon picolita, koji je bio prva jednosortna grappa uopće, pojavile su se i mnoge druge - od rebule, fragolina, muškata, schioppettina, merlota, chardonnaya… Sljedeći korak bile su odležane grappe, odnosno riserve, kao što je primjerice prestižni Chardonnay Barrique Riseva Antica. Odležavanje grappe Nonino odvija se potpuno prirodno, isključivo u barrique bačvicama, novim i onim u kojima je čuvan sherry, uvijek bez ikakvih dodatka. Grappa se može njegovati tijekom duljeg vremenskog razdoblja, čime se dobija na eleganciji pića, a u Noninu su se odlučili za verzije od 5, 14, 18, 19 i 26 godina.

Danas Nonino pola svoje proizvodnje prodaje u Italiji, a drugu polovicu širom svijeta, u ukupno 70 zemalja, među kojima posebno mjesto zauzimaju Njemačka, Austrija i Švicarska, a sve više i Sjedinjene Države i Kanada, pa je budućnost robne marke i više nego svijetla.Na koncu, nije čudno da je Mo Yan, kineski pisac I dobitnik Međunarodne nagrade Nonino 2005. rekao: Grappa je destilat vrlo specifična karaktera, jer u sebi posjeduje beskrajni entuzijazam obitelji Nonino, kao i romantičnu strast koja uz to ide.