Objavljene informacije i komentari nemaju za motiv ni na kakav način difamirati osobe koje se spominju. Svi zasigurno imaju svoje profesionalno mjesto unutar nekih okvira, ali krivim interpretiranjem činjenica (namjernim ili nenamjernim) dovode u zabludu neinformiranu većinu te dovode sebe u (najblaže rečeno) nezaslužen povlašten položaj. Ove informacije zato imaju zadaću rasvijetliti samo ono što (vrlo banalno) nitko od pokrovitelja, sponzora, novinara.... ne čini – provjeriti o čemu je točno riječ.

priča 1

Pašticada na kineski

U okviru djelovanja … prošle je godine (točnije od 13. rujna do 15. listopada) u gradu Hangzhou održan Mjesec hrvatske gastronomije. Dani hrvatske kuhinje održani su povodom otvaranja novog hotela Marco Polo, a majstori kuhari, kao predstavnici Hrvatske obrtničke komore, koji su promovirali naše gastronomsko naslijeđe su bili XX (ugostitelj iz FF, majstor kuharstva i član MM), te YY s otoka LL (jedini hrvatski licencirani međunarodni kuharski sudac). Tijekom mjesec dana ….YY i XX su bili pravi ambasadori hrvatske gastronomske baštine i turizma koji se, u okvirima plana razvoja Ministarstva turizma RH, sve jače žele prezentirati na tom iznimno perspektivnom tržištu.

Velik interes Kineza za hrvatsku kuhinju

Prva svečana večera, za 350 uzvanika, održana je u starome hotelu Marco Polo pred brojnim uglednim uzvanicima od kojih ističemo gradonačelnika Hongzhoua, bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića, te dr. Antu Simonića, veleposlanika RH u Kini. Tu su bili i brojni drugi svjetski i kineski uglednici, a prema riječima XX bila je to prava svečanost dobre spize unatoč poteškoćama s nabavkom i dopremanjem izvornih hrvatskih namirnica. Nakon svečanog otvaranja manifestacije Mjesec hrvatske gastronomije, XX i YY sljedećih su mjesec dana svake večeri u novootvorenom hotelu pripremali sedam glavnih jela hrvatske kuhinje za goste restorana koji broji 200-tinjak sjedećih mjesta. Sam podatak da su naši kuhari svake večeri izdavali oko 150 jela govori dovoljno o interesu koji su pobudili kod građana tog velikoga turističkog grada.

Pašticada iz woka

Usprkos svim početnim poteškoćama koje su nas pratile pri dolasku u Kinu izuzetno sam zadovoljan s onime što smo tamo uradili. Sve naše namirnice zadržane su na carini, jer kineski su zakoni iznimno strogi, pa smo se morali snalaziti s onime što smo mogli nabaviti na njihovom tržištu. Možete misliti kako je to pripremati brujet ili neku drugu našu dalmatinsku spizu bez domaćeg maslinovog ulja i vina. O začinima da i ne govorim. Kinezi imaju svu silu začina i začinskog bilja, no to daje posve drugačiju aromu i okus od onih tipičnih za naše, mediteransko podneblje. Uspjeli smo nekako pronaći maslinovo ulje koje je donekle slično našemu, i to iz Tunisa (talijansko koje smo tamo našli nikako nije odgovaralo kvalitetom) i vino koje je moglo kako-tako proći. Problemi su bili s mesom primjerice za pašticadu. Umjesto buta dobili smo juneći mulam, pa smo se snalazili kako ga špikovati da bi barem podsjećalo na naše jelo. Drugi je problem bio taj što smo sva jela morali pripremati tako da se mogu konzumirati štapićima, a možete zamisliti kako je tada pašticada izgledala, onako narezana na zalogaje. Nadalje, problem je bilo i posuđe. Sve se radi u woku i nitko nam nije mogao pribaviti klasičnu teću ili tavu, pa smo se morali snalaziti kako znamo i umijemo. Unatoč svemu reakcije su bile spektakularne, jer naš način pripreme umaka i mirisi koje smo postizali za njihove su goste posve novo iskustvo – priča XX.
… Sve u svemu, jedno vrlo zanimljivo iskustvo…
(kraj članka)

Zahvaljujemo Makarskom primorju na dopuštenju za objavu teksta. Naglašavanje nekih rečenica i izostavljanje imena protagonista priče redakcijska je odluka.

priča 2

U Umagu svjetski kongres gastronomije… (naslov iz novina)

Ovaj mail pod naslovom Istina o IAGI-ju poslan je na mnogo adresa 29.02.2012. On je moja reakcija na tada najavljeni svjetski kongres gastronomije (IAGI). Mail je poslan dan uoči otvaranja i nije izazvao baš nikakvu reakciju!

Poštovani svi,
u početku sam razmišljao poslati ovo pismo tek nakon održavanja manifestacije IAGI najavljene za 1–4. ožujka 2012. u Umagu, no na kraju sam odlučio poslati ga prije sama održavanja manifestacije iz dva razloga. Prvi je razlog što bi reakcije nakon održavanja bile mnogo tiše i nevažnije, a drugi je to da želim svoja saznanja o ovoj manifestaciji unaprijed podijeliti s vama, pa da ih tako možete i sami provjeriti na licu mjesta. Zašto ovo uopće pišem? Zato jer pet godina (otkad radim časopis Iće&piće) gledam oko sebe manifestacije, projekte, realizacije, tiskovine i ostalo napravljeno po domaćim kriterijima nestručnosti, veza i poznanstava, nepotizma, pokroviteljski i financijski (bez kriterija) s potporom institucija i pojedinaca visokoga stručnog i političkog pokrića. Iako se mi, kao časopis, trudimo svih proteklih pet godina biti stručno i moralno vjerodostojni, baš nikako se ne uspijevamo približiti administrativnim jaslama na kojima se hrani konkurencija, pa sam odlučio malo se zadubiti u te konkurentske ili barem tematski bliske projekte.

Jedan je pred vama – IAGI, International Meeting of World Chefs, Umag 2012. Najavljen u medijima kao svjetski kongres gastronomije. Kako to raskošno zvuči!

Početak

Dana 31. siječnja 2012. dobio sam informaciju (meni prvu) o održavanju IAGI-ja što ju je elektroničkom poštom medijima poslao g. Stjepan Odobašić. Kako je u toj informaciji bio jedan (po mom kriteriju) vrlo slobodno interpretiran podatak, sljedećega dana postavio sam mu istim putem (dajući to istodobno na znanje medijima kojima se on obratio) ovo pitanje:

Najljepše Vas molim, biste li mi mogli objasniti svoju rečenicu: Podržite IAGI jer Hrvatska po prvi puta ima svjetski kongres gastronomije?
Nepunih pola sata nakon slanja maila nazvao me osobno g. Odobašić s isprikom zbog malo senzacionalističkog dojma informacije koju je poslao, usput me zamolivši za suradnju s našim časopisom. Kao što uvijek činim kad me netko pita za suradnju, pokušao sam se (neutralno, putem interneta) informirati o projektima g. Odobašića. Pronašao sam mnoštvo sličnih informacija o njegovim (institucionalno jako dobro poduprtim) manifestacijama (poput Festivala tjestenina), no ništa o njegovim časopisima (ipak je njegova tvrtka Robinson d. o. o. izdavačka kuća). Nakon što sam mu odgovorio da ne vidim njegove časopise u Upisniku o izdavanju i distribuciji tiska HGK (gdje bi morali biti!) te da ne mogu surađivati niti dati povjerenje netransparentnim projektima, naša je korespondencija zamrla.

Dana 24. veljače opet sam primio elektroničku poštu g. Odobašića (kao i drugi mediji) s prilogom u kojem je konačan prijedlog (!?) programa. U međuvremenu sam kontaktirao institucije, medije i pojedince (bez ikakvih reakcija), pa sam odlučio napraviti sam ovo novinarsko istraživanje.

O kongresu

O organizatorima kongresa ne kanim ovdje elaborirati, tek ću se osvrnuti na činjenice koje imaju veze sa samim kongresom.

Dana 6. lipnja 2011. u Glasu Istre objavljena je i ova rečenica: Ovo je jako važan događaj ne samo za istarske kuhare nego i za Istru u cjelini. Već sada znamo da će ga pratiti CNN, BBC i drugi važni svjetski mediji, no najvažnije od svega je što ćemo na simpoziju imati idealnu priliku cijelom svijetu objasniti i pokazati što je istarska kuhinja, kaže Stanisavljević… (jedan od domaćina i organizatora Prvog svjetskog simpozija kuhara).

Navedena rečenica izgovorena je prije punih osam mjeseci i vrlo je važna kao ilustracija senzacionalističkog napuhavanja važnosti jedne potpuno nevažne manifestacije koja se želi prikazati kao velik događaj internacionalnog značenja. Potpuno je jasno da kod nas i u svijetu postoji velik interes za događaje gdje se jede i pije (po mogućnosti – besplatno), a pogotovo ako nemjerodavni svojim nastupom dobivaju i nekakav legitimitet!

Na stranici www.iagi.com.hr gromoglasno je najavljena potpora Predsjednika RH, iako su od njega primili kurtoazno pismo kakav bi dobio bilo koji organizator (Zahvaljujem na obavijesti o održavanju Međunarodnog susreta kuhara u Umagu…, Pozdravljam rad Vaše Udruge…., Upućujem članovima Udruge i organizatorima srdačne pozdrave sa željom za uspjeh u organiziranju skupa…itd.). Dakle, treba naglasiti (i) dio gdje predsjednik daje potporu Međunarodnom susretu kuhara u Umagu, koji, očito neformalno, u međuvremenu tiho prerasta u svjetski kongres gastronomije!?

Pokroviteljstvo Ministarstva turizma dobili su još u prethodnom sastavu, tu su sponzori, (barem jedan) neizostavni hrvatski partner (Krapinsko-zagorska županija) pa su bili stvoreni svi uvjeti za animiranje inozemnih gostiju kongresa. A tko su oni?

O sudionicima

O stvarnom i objektivnom značenju WACSA (Svjetske kuharske federacije) u realnom gastronomskom životu (unatoč tome što će se oni htjeti pokriti brojnim članstvom itd.) – ne bih. Citirat ću stoga rečenicu jednog od sudionika koji mi je napisao razlog dolaska i nastupanja: Kako je naša turistička organizacija odlučila jače promovirati regiju, kao enogastronomsku destinaciju, oni su odlučili, da je to dobra mogućnost… Oni su provjerili, i rekli, ako ministarstva i Predsjednik Republike daju potporu konferenciji, onda moramo biti tamo... Ja ne znam tko je organizator, tko su suradnici, kakva je to konferencija…

Pa hajdemo (nakon internetske potrage) podijeliti s vama te (neke) važne inozemne predavače (abecedno) svjetskog kongresa gastronomije:
Moreno de Bartoli – Kusturičin film Otac na službenom putu iz 1985. proslavio je Malika (Moreno de Bartoli), dječaka kome je brat dobacivao čuvenu rečenicu Malik, Malik na što li si nalik?, danas u svojim trideset i nekim živi i radi u Izraelu i to kao kuhar.
Ratan Kumar Chaudhary – rođen je 1950. godine u Ghazipuru, u Indiji. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Indiji 1971. godine. Za vrijeme školovanja bio je vrhunski sportaš te član indijske reprezentacije u hokeju na travi, u kojem je Indija bila svjetski prvak od 1924. do 1980. godine. Kao trener i igrač doselio se u Hrvatsku prije trideset godina. Za vrijeme njegove igre klub Marathon iz Zagreba bio je na prvom mjestu u Hrvatskoj. Radio je i kao trener u Savezu za tjelesnu kulturu te bio trener reprezentacije Hrvatske i izbornik na Mediteranskim igrama i u Alpskom kupu.

Bio je prvi ataše i predstavnik za promociju i razmjenu kulture Hrvatske i Indije 1992. godine za vrijeme Domovinskog rata. Njegovim zalaganjem Indija je priznala Hrvatsku. U tom vremenu organizirao je i kulturno-sportsku razmjenu događanja između dviju zemalja. Od 1992. do 1993. godine vodio je nogometni klub Varteks u Indiji te je klub osvojio turnir u nogometu u Delhiju. Njegov sportski put prekinut je radi nedovoljnog ulaganja u hokej te se počeo baviti prodajom tekstila i indijskih suvenira. Prva u nizu današnjih trgovina otvorena je u Zagrebu u Jurišićevoj ulici, gdje posluje i danas.

Živeći daleko od Indije najviše mu je nedostajala indijska kuhinja te je iz tog razloga 1998. godine u Zagrebu otvorio restoran s indijskim specijalitetima. Restoran Maharadja (ex. Tandoor) nalazi se u ulici Opatovina 19 u Zagrebu.

Uz veliko poznavanje indijskih začina raspolaže i zavidnim znanjem yoge, meditacije i ayurvedske medicine. Alternativnom medicinom te njezinom primjenom bavio se još u vrijeme aktivnog bavljenja sportom.
Cristina Favento – Managing editor, cultural and travel journalist presso IlPiccolo, Fucinemute.it, PapagenoTravel and cultural weekly colum Weekend for the daily newspaper IlPiccolo; cultural journalist for different magazines; manager content for Fucine Mute (www.fucinemute.it); www.crisfavento.blogspot.com

Specializzazioni: I am specialized in trips & travels, with special reference to the sustainable tourism, but my usual cultural fields are also cinema, enviroment, theatre, art and litterature. Dakle, bavi se: arte, poesia, letteratura, cinema, teatro, musica, fotografia, pittura, sport, lettura, scrittura, viaggi, turismo, ambiente, design, sostenibilità, editoria, varieedeventuali…
Felicio Rodriguez Martin – Francuski novinar i fotograf, Felicio Rodriguez Martin, od 25. do 29. ožujka ove godine, obići će slavonske županije, odnosno Virovitičko-podravsku, Vukovarsko-srijemsku, Brodsko-posavsku i Osječko-baranjsku. Tom prigodom, napravit će reportažu i objaviti je u časopisu Vins, Saveurs et Traditions koji izlazi u 52.000 primjeraka. U sklopu posjeta Virovitičko-podravskoj županiji, Felicio Rodriguez Martin, između ostalog, posjetit će sjedište turizma u VPŽ, grad Orahovicu i upoznati se s njezinim turističkim potencijalima.
Hiroki Oshikawa – nismo našli odgovarajuće podatke.
Javier Ruiz Péres – s tim imenom spominje se na internetu jedino jedan liječnik i pisac, ali s prezimenom Pérez.
Germani Pontoni – Presidente Unione Cuochi FVG, Maestro di Cucina – Chef di cucina presso libero professioni staconsulenza e formazione
Zdenek Reimann – is director of Palamar International s.r.o., animporter of Australian wine. He is also a wine consultant who has conducted countless wine tastings and seminars during his 25 years in the wine business. Zdeněk Reimann, journalist, wine and gastro writer, editor at website Brandsandstories.cz and co-founder of the Pearl of Czech National Cuisine competition.
Alma Rekič – Kao i lani, i ove je godine Slovenka Alma Rekič iz bledske grupacije Sava Hotels and Resorts pobijedila na 2. međunarodnom natjecanju slastičara Sveti Pelegrin, održanog proteklog vikenda u Umagu u organizaciji Hrvatskog kuharskog saveza i Udruge kuhara Istarske županije.

Pult za razbijanje jajc!!! je napis, kiprišleku med razgledovanjem po slaščičarski delavnici blejskega hotela Park, kjer vsak dan nastane vsaj 1400 kremnih rezin, razširi ustnice v nasmeh.
Alexey Vanchenko – ukupno 37(!?) podataka za to ime na tražilici. Vice-President FIJET-Russia, Editor-in-Chief…
ZhangJie – nismo našli odgovarajuće podatke.

Dragi svi, ovo je većina tih stručnih inozemnih izlagača na (prvom) svjetskom kongresu gastronomije!?

Ove informacije nemaju za motiv difamirati na bilo kakav način gore spomenute osobe. One sigurno imaju svoje profesionalno mjesto unutar nekih drugih profesionalnih okvira, ali ne na način kako ih ovdje organizatori predstavljaju. Ove informacije zato imaju zadaću rasvijetliti samo ono što (vrlo banalno) nitko od pokrovitelja, sponzora, novinara... nije učinio – provjeriti o čemu je točno riječ.

Zaključak ili Tko to more platit’

Dakle, skinuo sam rukavice da bih javno i bez zadrške p(r)okazao nešto. Koja je bila želja organizatora i koja je eventualna (makar usputna) korist od svjetskog kongresa gastronomije, mene se zapravo uopće ne tiče. Tiče me se, kao građanina Hrvatske, komentar svih institucija i sponzora koji su dali potporu ovom projektu, nakon ovoga što sam sad napisao!

I na kraju ne mogu a da ne parafraziram prva dva slova kratice kongresa: IA-IA-IA-ia-ia-iaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! Pa pokušajmo zajedno odgovoriti: tko je tu magarac?

Damir Fabijanić, glavni urednik časopisa iće&piće
29. veljače 2012.

P. s. Molim sudionike kongresa da mi jave hoće li se na kongresu pojaviti CNN i BBC.