- Hrvatski vinari među najvećim svjetskim vinarskim velesilama na ProWein 2011.
- Hrvatski vinari osvajaju Rusiju!
- Hrvatski vinari zaigrali u svjetskoj vinarskoj ligi
- Trijumf hrvatskih vinara: u Londonu 27 medalja
- Hrvatski vinari nagrađeni na sajmu vina u Moskvi
- Izvozna ofenziva hrvatskih vinara
- Hrvatski vinari osvojili newyorški Hudson Terrace
- Hrvatska hrana i vina oduševili Poljake
- Russian Wine Fair: veliki interes ruskih kupaca za hrvatska vina
- Hrvatska vina prije Božića u kanadskim dućanima
- Bloomberg News nahvalio vodeće hrvatske vinare
- Hrvatske butelje u ekskluzivnim restoranima New Yorka i Chicaga
- Hrvatski vinari ponovo među najvećim svjetskim vinarskim velesilama
- Elita u New Yorku pije hrvatska vina
- Hrvatska vina u ponajboljem restoranu na Manhattanu – očekuje se rast izvoza
Nasumični izbor naslova s web-stranica i tiskovina u 2011. sjajno ilustrira autistični samohvalni senzacionalizam kontaminirane medijske stvarnosti. Te senzacionalističke naslove tankih sadržaja kreiraju mediji koji misle da jedino tako mogu izazvati pažnju javnosti, a dodatno ih napuhuju organizatori tih događaja i manifestacija. A stvarnost je negdje drugdje…
Dana 14. siječnja 2011. na osnivačkoj izbornoj skupštini Udruženja vinarstva održanoj u Hrvatskoj gospodarskoj komori za predsjednika Udruženja izabran je dr. sc. Đuro Horvat iz Agrokor vina d. o. o., a za potpredsjednike Ivica Matošević iz Vina Matošević d. o. o., Ivan Ružić iz Kutjeva d. d. i Vlado Krauthaker iz Krauthaker d. o. o.
Za poslovnog tajnika Udruženja izabran je Igor Barbarić iz HGK, a osnovani su i Odbori za marketing, promociju i međunarodnu suradnju te Odbor za zakonodavstvo. Za predsjednika Odbora za marketing, sajmove i međunarodnu suradnju izabran je Saša Špiranec, Vinart d. o. o., te Igor Barbarić iz HGK, za tajnika.
Dana 3. travnja 2012. poslao sam ovaj upit u HGK:
Poštovani gospodine Barbariću,
S obzirom da u sljedećem broju časopisa Iće&piće radimo članak s temom promocije hrvatskih vina u inozemstvu, najljepše bih vas molio da mi napišete nešto o konkretnim aktivnostima koje ste poduzeli u zadnjih (i više) od godinu dana, konkretnim realizacijama, budžetima, problemima i dr.
Dana 23. travnja 2012. (tek na moj ponovljeni zahtjev) dobio sam odgovor iz HGK u obliku opširne PPT-prezentacije, koja je očigledno načinjena za druge svrhe, jer je obuhvatila apsolutno sve aktivnosti Udruženja vinarstva. Zbog toga sam ponovno, 28. svibnja 2012, poslao mail:
Poštovani,
Proučio sam poslani materijal, pa bih vas najljepše molio nekoliko dodatnih informacija.
U PPT-prezentaciji gotovo da nema podataka o (prvo) navedenu cilju Udruženja vinarstva – brendiranju Hrvatske kao vinske zemlje (ne osporavajući sve navedene aktivnosti koje idu u tom smjeru) – a već dulje vrijeme pojavljuju se neka imena (g. Tony Hodges, konkretno) povezana s brendiranjem hrvatskih vina (u dva zadnja ZWGW-a te je ponovno najavljen za Vinistru). Zanima me da li je g. Hodges (ili netko drugi) angažiran od vaše strane u tom smislu.
Također me zanima naziv Wines of Croatia kojim ste se koristili za predstavljanja u New Yorku i Londonu, odnosno zašto se koristite tim nazivom, kad na internetu postoji (trenutno nefunkcionalna) stranica www.winesofcroatia.com.
I kao posljednje pitanje, najljepše bih vas molio da mi odgovorite koliko su ukupno bile financijski teške sve navedene aktivnosti iz PPT-prezentacije te (posebno) koliko je koštala prezentacija u New Yorku.
Odgovora nisam dobio, no, da skratim cijelu stvar, pozvan sam u HGK, gdje smo razgovarali, pa smo se još nekoliko puta dopisivali, a ja sam mic po mic izvlačio informacije. Uglavnom, moj je komentar bio da je djelovanje (osobito) Odbora za marketing netransparentno kako u učinjenom, u izboru ljudi koji bi trebali operativno odraditi taj posao, tako i u financiranju.
U skladu s onom svaki Mujo svoga konja hvali dobio sam uvjeravanja kako je sve u najboljem redu. No ja sam tražio dalje i poslao upit o aktivnostima (očigledno glavne osobe za brendiranje vina) Antonyja Hodgesa. Odgovor jer stigao 5. lipnja i glasi:
Postupajući po Vašem zahtjevu za pristup informacijama, od 5. lipnja 2012, u kojem tražite da Vam dostavimo visinu honorara g. Hodgesa, dajem Vam slijedeći odgovor:
- Gospodin Antony Hodges priznati je međunarodni stručnjak u poslu za koji ga je, uz domaće stručnjake, angažiralo Udruženje vinarstva HGK za rad na projektu Vina Croatia.
- S gosp. Hodgesom sklopljen je Ugovor-Sporazum o konzultantskim uslugama za istraživanje tržišta i kreiranje dijela novog mogućeg brenda hrvatskih vina.
- Gosp. Hodgesu isplaćen je uobičajeni honorar za usluge, no visinu honorara Vam, nažalost, ne možemo dati jer on predstavlja poslovnu tajnu koju, bez odobrenja gosp. Hodgesa, ne smijemo odati.
Naša saznanja i komentari
Godinu i pol čekanja nakon formiranja Odbora za marketing, promociju i međunarodnu suradnju, a samo godinu prije pridruživanja Uniji, situacija je više nego loša. Zato molim Sašu Špiranca kao predsjednika odbora (HGK, Udrugu vinarstva, svejedno) da odgovori na nekoliko pitanja:
- Što je predsjednik po obrazovanju i zanimanju (CV) i koje su njegove referencije za obavljanje tog posla?
- Tko je sve službeno angažiran za provođenje tog ozbiljnog posla i koje su im referencije (CV)?
- Koja je strategija odbora (nakon godinu i pol rada, a godinu prije ulaska u EU!)?
Ne želim nabrajati sve nebuloze iz hrvatskih medija o toj temi (kao npr. prošlogodišnji nastup naših vinara u organizaciji HGK u jednom od ponajboljih newyorških restorana Hudson Terrace na Manhattanu, što je notorna neistina). Što se tiče angažmana gospodina Hodgesa, na internetu se (među ostalim) može pronaći podatak o njegovu idejnom elaboratu napravljenu za Turističku zajednicu Primorsko-goranske županije iz 2008. o preimenovanju Kvarnerskog zaljeva u Jadranski zaljev(!?). Zato molim prozvane osobe da nas uvjere u kvalitetu i spasonosne ideje g. Hodgesa (i ostalih).
U trenutku dok npr. agencija Bruketa&Žinić dobiva vrhunske svjetske nagrade (ne samo za svoje vinske etikete nego, mnogo važnije, za inovativno razmišljanje: najbolja ambalaža – Design Week Awards, London, bronca na Art Directors Club New York, zlato na European Design Awards, Helsinki), u trenutku kad naše mlade (i stare) kreativne snage životare i nemaju posla, jedna se važna djelatnost skriva od javnosti i (odveć) tiho realizira s nepoznatim realizatorima.
Nakon dvadeset godina neznasetkoštoradi-strategije u kojoj imaju putra na glavi sva mjerodavna ministarstva, paradržavne organizacije i stručnjaci uhljebljeni u takvim institucijama nisu za promociju hrvatskih vina konkretno strateški napravili – ništa! Zato tražim(o) prisutnost javnosti, tražim(o) javne natječaje!
Naši prijedlozi
Prije godinu dana u I&P br. 24 (nakon još jedne od tužnih izvedbi Vinovite) napisao sam tekst o davnim (1993. i 1994) i sjajnim izvedbama prvog (i najboljeg) vinskog sajma u Hrvatskoj Vino u Hrvata, održanima u Boćarskom domu u Zagrebu. To je bio odličan koncept u kojem su bili pozvani vinari Hrvati ili hrvatskoga podrijetla iz cijelog svijeta koji su postavili Ante Ledić i ekipa tadašnjega Zrinjevca. No umjesto da se nastavi u tom smjeru, političkim odlukama manifestacija je prebačena na Zagrebački velesajam, gdje doživljava dugogodišnji debakl pod imenom Vinovita.
Vrijeme za hrvatske vinare istječe, a djelotvorno se ne radi. Predlažemo kreativnu i stručnu (dakako, ne stručnu) sinergiju u realizaciji projekta brendiranja hrvatskih vina. Za početak Iće&piće predlaže mali doprinos – da se kontaktiraju (i najljepše zamole za suradnju) sva velika (i mala) imena vinara hrvatskoga podrijetla iz svijeta. Točno na tragu manifestacije Vino u Hrvata. I da Mike Grgich (nasljednici Nicka Nobila, George Fistonich, Michael Brajkovic i drugi) bude na fotografiji, stoji ponosno s osmijehom prema objektivu, drži čašu punu vina, a ispod piše: JA SAM MIKE GRGICH, HRVATSKI VINAR. ŽIVJELI!