Na širem području južne Italije aktivno je desetak vulkana. Dante osvrćući se na najveći od njih, vulkan Etnu, Siciliju naziva otokom vatre.

Cijela Sicilija osvaja proturječnostima, sukobom klaustrofobije i klaustrofilije, prikrivenim strastima koje prožimaju svjež zrak, mješavinom i nasljeđima raznih kultura, intenzivnošću prisutnih boja, mirisa, okusa, ljudi…

Ne čudi stoga da je Sicilija bila jedno od omiljenih odredišta još od grand toura – velikih putovanja bogatih mladih kontinentalaca i aristokracije koja postaju gotovo pomodna od 17. stoljeća nadalje. Jedan od ondašnjih posjetitelja, Dominique Vivand Denon, napisao je u Voyage en Sicilie: Sve ono što priroda ima veliko, sve što daje ugodno, sve što daje užasno; sve se može usporediti s Etnom, ali Etna se ne može usporediti ni sa čime.

Područje vulkana Etne jedinstven je ekosistem na svijetu koji je započeo svoju dugu i sugestivnu geologijsku povijest prije otprilike 500.000 godina.

Povod svog dolaska na Etnu Marco de Grazia, jedan od pionira renesanse vinogradarstva u podnožju Etne, objašnjava: Osjećam se platonovcem i došao sam ovamo jer mjesna vina odaju familijarnost; ja sam govorio uvijek o Etni kao o Burgundiji Mediterana iz više razloga, nijansi terena i klima, koje se udružene pretvaraju u nijanse u vinu. Dodaje: Primjeri drugih svjetskih vulkana, poput otoka Flores poznata po kvalitetnoj riži ili Kilimandžara po kvalitetnoj kavi, svjedoče o velikoj plodnosti vulkanskoga područja, tako da sam se i tom idejom vodio dolazeći na Etnu. Imao sam jednostavno potrebu za mjestom za koje sam mogao biti siguran da na njemu mogu raditi vina koja ću voljeti.

Uz pomoć vremena i čovjeka podno Etne došlo je prešutno i samozatajno do pretvorbe krajolika sačinjena od lave onim poljoprivrednim, gdje umjetnost uzgoja i rada u vinogradu imaju drevno podrijetlo. Još se u Povijesti vina Italije objavljenoj 1596. prisjećaju vina proizvedenih na obližnjim brežuljcima Katanije, a njegova je izvrsnost pripisivana upravo pepelu Etne. Danas na kvalitetu lokalnih vina utječe nekoliko faktora: tereni vulkanskoga podrijetla (ponekad šljunčani, ponekad pješčani), velika amplituda temperature, koja doseže i 25–30 stupnjeva razlike između dana i noći, i naposljetku starost trsova vinove loze.

Danas je područje oko Etne jedno od najuzbudljivijih talijanskih vinorodnih područja te ovdje nailazimo na neke od najstarijih obrađenih vinograda u Italiji, a procjenjuje se da neki datiraju još od prije ozloglašene peronospore.

Polovica od ukupne proizvodnje vina na Etni proizvedena je od grožđa koje se uzgaja na terasama; dakle površinama koje nije moguće mehanički obrađivati, tako da se vinogradarstvo Etne ubraja u tzv. herojsko vinogradarstvo.

Područje Etna D.O.C. prvo je na Siciliji dobilo oznaku D.O.C. još davne 1968. (denominazione di origine controllata – odnosi se na kontroliranu zonu kada je u pitanju podrijetlo grožđa). Zona Etna D.O.C. ima polukružnu formu i proteže se na visinama od 450 do 1000 metara. Zona je podijeljena u contrade i ima srce u okolici Castiglione di Sicilije i Randazza.

Glavna je sorta podneblja nerello mascalese, koji čini 80–100% Etne D.O.C. (najviše 20% može sačinjavati nerello cappuccio). Sorta je dobila ime po velikom povijesnom području Contea di Mascali, koje je od prvih prodora Normana u 12. stoljeću do prvih godina 19. stoljeća uključivalo, osim aktualne općine Mascali, dio Acese, pa čak i veliki dio područja oko Messine.

Tešku sortu nerello mnogi uspoređuju s nebbiolom zbog kasna sazrijevanja (druga dekada listopada) i pinotom crnim s obzirom na osjetljivost na godine i terroir. Marco de Grazia o toj usporedbi kaže: Veliki vinogradar iz Burgundije jednom mi je prilikom rekao kako pinot crni nije velika sorta sama po sebi, već je velika u Burgundiji. Isto se može reci i za nerello mascalese. Pokušali su ga saditi drugdje, ali nigdje nije davao ni približno tako dobre rezultate kao na Etni.

U jednom danu oblaka i kiše s naletima svjetlosti i sunca, u stalnoj igri svjetlosti i sjene, svjetla i mraka, imao sam se prigodu i osobno uvjeriti u specifičnost mikroklime ovog područja.

Marco de Grazia to komentira: Na Etni kiši pet puta više nego na ostatku Sicilije. Nevjerojatno je da D.O.C. ide od 400 do 1000 metara. Ne postoji drugi D.O.C. na svijetu s tolikim visinskim rasponom.

Na sastanak sam, sukladno južnjačkoj tradiciji, došao sa zakašnjenjem. Dočekao me prijekorni pogled njegovih golemih, crnih očiju koji me podsjetio na onaj osjećaj nelagode i posramljenosti u situaciji kada te profesor dočeka nespremna. Sad je prekasno za posjet vinogradima. Pokazat ću vam kantinu. Ali kantina kao kantina… Sve su kantine manje-više nalik jedna drugoj. Urezuju mi se te njegove riječi i kasnije ću povezati kako je već time nagovijestio i opisao svoju jednostavnu filozofiju izrade vina: Vino se radi u vinogradu. Tenuta delle Terre Nere Marca de Grazije ostavlja dojam besprijekornim redom i čistoćom. To zasigurno odražava njegovu ozbiljnost, profesionalnost, pa i strogost kada je posao u pitanju. Upravo suprotno njegovoj umjetničkoj strani i početnoj vokaciji profesora klasičnih jezika i literature. Ta crta mnogo više dolazi do izražaja kada opisuje vino.

Svojevremeno sam pročitao kako je neki ugledni talijanski vinar rekao da vino služi kako bi se s nekim lakše prešlo na ti. Spletom okolnosti, potpomognutim već spomenutim kašnjenjem, dogodilo se da kušamo vina Marca de Grazije u društvu Amerikanca podrijetlom iz Messine, vrlo dobro upućena u sicilijanska vina. Činjenica da smo komunicirali na engleskom pojednostavnila je komunikaciju posve otklonila pitanje tikanja ili vikanja.

Kušanje smo započeli na uobičajen način bijelim vinima. Prvo: Etna Bianco D.O.C . 2012 i nakon toga Etna Bianco D.O.C. 2013, obično kupaže više autohtonih sorata, a u konkretnim izvedbama radi se o gotovo isključivo sorti carricante. Volim ljude koji odgovaraju na moja nepostavljena pitanja. Marco de Grazia požurio se uvjeriti me kako je jedan od tih. Carricante dolazi od talijanske riječi caricare koja znači opteretiti i ime je dobilo zbog velikih prinosa…

Ovo je najbolje vino koje sam ikad napravio, kaže komentirajući Carricante 2013. Ja se uz dužno poštovanje prema vinu koje smo kušali i njegovoj neupitno vrlo zanimljivoj interpretaciji te vrlo zahtjevne sorte ne mogu oteti dojmu kako je Etna (ipak) prije svega područje velikih crnih vina.

Za svoj Etna Rosso 2013 kaže kako je unatoč teškoj godini zadovoljan konačnim rezultatima. Kroz glavu mi proleti zanimljiva misao američke novinare kako su teške godine prava poslastica za ljude koji od vina traže nešto više. Zbog toga se s još većom znatiželjom prepuštam degustaciji… 2014. je suprotno drugim područjima u Europi na Etni bila iznimno dobra godina.

Kušanje nastavljamo u podrumu, gdje nam vino nudi izravno iz bačvi. Gotovo školski primjer i demonstrativna lekcija o nevjerojatno različitim ekspresijama vina dobivena od grožđa s različitih terasa vinograda koje ne dijeli više od 10 m visinske razlike. Ovdje shvatiš da svaki cru mora biti drukčije tretiran. Mi smo prvi ovdje počeli uvoditi zasebno tretiranje pojedinih terasa i sada to već mnogi primjenjuju. Da bi se zemlja što bolje izrazila, ja nastojim biti što manje vidljiv.

Budući da sam se prepustio uživanju i koncentriranom pokušaju diferenciranja svih nijansi okusa ovih slojevitih vina, promaknuo mi je uvodni dio razgovora Marca de Grazije i Amerikanca.Tema su bila vina u Izraelu. Uključujem se kada de Grazia kaže: Istina, kvalitetna se vina mogu proizvoditi svagdje, ali izvrsnost je uvijek iznimka.

Kada govori o vinima, uvijek se iznova vraća na Pijemont i Burgundiju…