Ne zna moja baba odakle joj recept, ali to je stara torta, već ga dugo ima i često pravi makarule. Prava je to istina o stonskoj, pelješkoj… torti. Naša propitivanja nisu urodila konkretnim, tek zna se da se recept prenosi generacijama. Nema nikog nadobudnog da nam se pohvali činjenicama iz povijesnih arhiva, tek ostaje nepotpuna usmena predaja. A možda ovim i potaknemo nekog tko zna…
Poput staroga morskog vuka koji mnogo toga pamti, naizgled grub i neosvojiv, Pelješac je, sa svojim osunčanim padinama brižno njegovanih vinograda i maslinika, modrozelenim pješčanim uvalama koje samozatajno čuvaju antičke uspomene, kamenim pročeljima i zidinama, svjedocima duge, slavne povijesti, podatan, gostoljubiv i susretljiv, ali i postojan u osebujnosti koju treba doživjeti.
Kako tu posebnost Pelješca najbolje, najiskonskije doživjeti ako ne u susretima s ljudima, Pelješčanima, njihovim načinom života, njihovim običajima, kulturom življenja!? A kulturu življenja, njezin sukus, njezin najsuptilniji dio, svakako čini kultura stola, kultnoga mjesta ljudskih susreta: državničkih, poslovnih, prijateljskih, obiteljskih, ljubavnih…
Pa kad čovjek krene upoznavati ovaj kraj, gdje će prvo nego u Ston, gradić uz more na prevlaci koja poluotok spaja s kopnom!? Ston je mali grad velike povijesti i svjetskih kurioziteta. Najduži fortifikacijski sustav na svijetu poslije Kineskog zida, najstarija solana u Europi, a možda i u svijetu, u kojoj se i danas proizvodi sol na prirodan način kao tisućljećima prije.
Plavac mali, dingač i postup, stonske kamenice samo su neki od zaštitnih znakova stonske trpeze, nezaobilazna mjesta upoznavanja kraja. A čuvena stonska torta od makarula svakako se može svrstati u to nadaleko poznato društvo peljeških delicija. Vrhunska je to i originalna tradicijska slastica koja se nekada pripremala samo u posebnim prilikama, a obvezno za Uskrs i Božić. Taj se lijep, a prije svega ukusan, običaj zadržao do danas. Po svojim sastojcima, makarulima (makaroni, šuplja tjestenina), maslinovu ulju, maslu, lemunu, orasima, mjendulima, kanjeli (cimetu), vaniliji..., svjedoči o korijenima široka mediteranskog kruga, a u načinu pripreme, količini i odnosu sastojaka omogućava prostor individualnoj kreativnosti.
Iskušajte ovaj jednostavni recept i uvjerite se u okus koji neodoljivo evocira slike, mirise i okuse Mediterana… Tortu nam je spremila (i hvala joj na tome) Nina Erceg.
Nela Vlašić: Ja sam iz Malog Stona. Znam da je posrijedi tradicija, netko je zove dubrovačka, netko pelješka ili stonska torta, a sve su iste. Recept se prenosi s generacije na generaciju, a svatko doda nešto. Mislim da je ovaj moj recept najbolji, he, he... Ne znam povijest, koliko je stara, ni legende vezane uz tortu. Torta se kod nas tradicionalno obiteljski radi dva puta godišnje: za poklade i Sve svete.
