U drugoj polovici studenoga našao sam se po prvi put u Méridi, glavnome gradu meksičke savezne države Yucatán, jedne od ukupno 31 u toj zemlji. Yucatan se nalazi na jugoistoku zemlje, odnosno na istomenome poluotoku, po kojemu je široko i poznat, kako iz školske geografije, tako i zbog poznatih ljetovališta i plaža. Sa sjevera ga oplahuje Meksički zaljev, na istoku graniči s državom Quintana Roo, a na jugozapadu s državom Campeche.

Od 25. do 29. listopada tu se održalo drugo izdanje gastronomsko kulturne priredbe Buonissima, koje je privuklo brojne stanovnike grada te domaće i inozemne novinare, s namjerom da se grad svojim žiteljima i svijetu predstavi kao živo i važno gastronomsko središte, u kojem kulturne priredbe skladno nadopunjuju hedonističke doživljajne mogućnosti. U tome se uspjelo u potpunosti, jer je odaziv bio velik, kako elitni, tako i popularni, zbog čega ime Torina danas suvereno sja na novoj gastro kulturnoj karti Europe.

Kada sam prije dvije godine na ovome mjestu predstavio prvu knjigu tada već kultnog restorana Disfrutar iz Barcelone – „Disfrutar (Vol. 1)“ izdavača Abalon Books („novi lučonoša gastronomske literature“), spomenuo sam da se ta publikacija već i u svojim najavama smjestila u uski izbor najutjecajnije biblioteke posvećene revolucionarnim kulinarskim tehnikama (tomovi El Bullija, The Big Fat Duck Cookbook, Alinea…).

Koncem listopada imao sam prilike boraviti nekoliko dana u sicilijanskoj Siracusi, gdje je Le Soste di Ulisse, koja okuplja snage vrhunske gastronomske i hotelske ponude, organizirala jedan od susreta posvećenih „ljepoti i kulturi Mediterana“. Susret je bio organiziran da bi se razgovaralo o Siciliji (naslov je bio „Od čega smo mi – Sicilija“)...

Drugoga dana kongresa, za razliku od dobrim dijelom svečarskog uvodnog, glavna dvorana Kursaala bila je dupkom puna, a njegova glavna pozornica ugostila je mnogo velikih imena svjetske kuhinje. No, i svi drugi prostori dvorane bili su nakrcani događanjima - razgovorima, radionicama, natjecanjima i kušanjima za svačije nepce.

U bilo kojem slučaju, 25. obljetnica značajna je prekretnica koja zaslužuje zanimljivo događanje koje slavi odanost i posvećenost. Četvrt stoljeća doista je uvijek inspiracija za sve nas. A kada jedna gastronomska priredba dosegne tu prekretnicu, jasno je da se radi o nečem doista iznimnom. Upravo to dogodilo se početkom ovoga listopada u slučaju San Sebastián Gastronomike, gastronomskog kongresa čije je jubilarno 25. izdanje dostojno proslavljeno zanimljivim programom.

Kada je 2014. otvoren restoran Nuema u ekvadorskome Quitu, bio je posve neobična pojava u toj zemlji. Radio je sa isključivo s ekvadorskim namirnicama, domaćim kad god je to bilo moguće. To čedo bračnoga para chefa Alejandra Chamorra i slastičarke Píje Salazar, čiji naziv proizlazi iz imena njihovo troje djece (Nuria, Emilio i Martin) danas je sve poznatiji na svjetskoj sceni (trenutačno plasiran u donjem domu popisa 50 najboljih svjetskih restorana, na 79. mjestu)...

Kao druga zemlja u svijetu po veličini bioraznolikosti (51 330 vrsta), Kolumbija je sve prisutnija na međunarodnoj gastronomskoj pozornici. A presudna pojava za taj fenomen je jedna žena - Leonor Espinosa, chefica koju je The World's 50 Best Restaurants 2022. proglasila Najboljom cheficom svijeta

Gurman koji posjećuje Berlin zasigurno dobro poznaje restoransku scenu grada i pri svakom dolasku priušti se večeru u nekom od ponajboljih lokala...

Neću reći ništa nova ako ustvrdim da dubrovački obiteljski jelovnik otkriva i karakteristični trajni stav Dubrovčana prema životu koji podrazumijeva skromnost i sklad. To znači da se u dubrovačkim domovima oduvijek kuhalo jednostavno, skromno i vjerski skrušeno, s temeljnim namirnicama bez mnogo dodataka. To današnjemu kreativnom chefu dozvoljava dopisivanje novih stranica, odnosno prilagođavanje starih tradicionalnih jela suvremenim kulinarskim trendovima i njihovo nadopunjavanje novim sastojcima, bez da mijenja karakteristični okus jela i njihovu bit, ali i da ih rabi kao inspiraciju za originalna kreativna jela...