Alphabet français pour les gourmets – Les trois Dames de la Champagne

ZAGREB, 23.1.2017, French Store

Važnost francuskog jezika u svijetu gastronomije ali i u svakodnevnom životu vinoljubaca, znalaca, novinara koji prate vinske i gastronomske teme - svakim je danom sve veća, a za prave ljubitelje vina te posebice profesionalce - nije luksuz nego potreba. Lijepo je kada učimo od početka, kada uz govor pridružimo točan izgovor – jer znanje je dugoročno ulaganje i može nam donijeti samo bolje i više.

U ciklusu radionica FRANCUSKI I VINO u siječnju počinjemo s mjehurićima ususret 1. Salonu pjenušavih vina u Zagrebu, 11.2.2017. U radionici koja počinje na slovo D (Dégustation) degustirat ćemo šampanjce triju velikih Dama Šampanje (Mme Clicquot, Mme Pommery, Mme Bollinger). Predstavit ćemo francusku regiju Champagne te objasniti razliku između pjenušavih vina le champagne i le crémant. Saznat ćemo kako i gdje je nastao šampanjac, zašto se zove šampanjac? Je li Dom Perignon bio zaista prvi? Zašto ima mjehuriće? Koliko ima mjehurića? Kako se proizvodi? Zašto puno košta? Kako se sljubljuje s jelima? Što su veliki Francuzi rekli o šampanjcima?

Degustacija obuhvaća 3 čaše šampanjca, 2 čaše pjenušca uz sljubljene zalogaje.

Više informacija na FB eventu:

https://www.facebook.com/events/1290608731002808/

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­

Pluteni čep šampanjca može izletjeti iz boce brzinom 50-60km/h.

U jednoj čaši šampanjca imao oko 1 000 000 mjehurića. U visokim čašama flûte à champagne šampanjac se dulje “perla”, a iz standardne čaše za bijela vina najljepše se razvijaju mirisi i okusi šampanjca.

Poznata je izjava Lily Bollinger (1961) da šampanjac pije kad je sretna i kad je tužna, ponekad kad je sama, a u društvu uvijek, sita ga oblizuje, a gladna guta. Inače ga, ne pije. Osim kad je žedna. “J'en bois quand je suis heureuse et quand je suis triste. Parfois j'en bois quand je suis seule. Si j'ai de la compagnie j'estime que c'est mon devoir. Si je n'ai pas faim je joue avec, et j'en bois quand je suis affamée. Sinon, je n'y touche jamais, sauf si j'ai soif". (Lily Bollinger)